Aleksandar VučićAleksandar Vučić na Svenarodnom saboru: Foto BETAPHOTO/SAŠA ĐORĐEVIĆ

U našoj novijoj istoriji nije nepoznato da je Milošević komotno raspisao vanredne izbore, uprkos savetima svojih najbližih saradnika da to ne čini, i glat ih izgubio. Vučić nije Milošević. Za razliku od nadmenog diktatora iz Požarevca, ovaj sadašnji tiranin, šatro sa „navijačke tribine” i imaginarne „londonske gvožđare” ume da uči na greškama. Posebno tuđim.

Čovek koji je vaskoliku Srbijicu skockao u svoju prćijicu, Ćacilend po meri SNS-ovca, oborčić za „naprednjaka” sendvičara/dnevničara, uprkos svim onim svojim lažnim istraživanjima i somnabulnim tabloškrabanijima, zna kako bi na njima prošao. Za toliko je obavešten. Zato vlast sa njim na čelu ne sme da „pusti” ni izborčiće u nekoj mesnoj zajednici, koji se odlažu bez obrazlaganja, dok se na mestu ne sjate legije batinaša, izasfaltira svaki sokak i ozbiljno (pri)preti onima u čiji glasić nisu baš najsigurniji. Uz darove, od zimnice do bele tehnike pride.

Uprkos čitavoj godini nezapamaćenih protesta i blokada izgurao je. Ceni, barem još jednu će. Protesi i blokade ne popuštaju ali ni on. Uporno i istrajno beži od njih iako je opozicija „propala” a studetska lista će po njemu da „prođe, onako kako će da prođe”.

Ponekad, po potrebi u svojim svakodnevnim i višednevnim obraćanjima ume da baci udicu da su „studenti favoriti”, ali to već zaboravi do kraja rečenice. Traje i posluži mu, jednokratno, k’o ona prebrojavanja „pasulja, graška i ribe u konzervi” za umirenje „deka i baka”. I, ako rata ne bude. A, po njemu biće, makar do kraja gostovanja na nekoj od perjanica ANS-a.

Jer valja ih po njegovom receptu organizovati (dok se vaskolika RS ne preseli u trafostanice, kapije i bandere) i pripremiti (mobilizovani ćaciji dobili i agregat, samo im fali još delfinarijum al biće), šukne Generalštab Amerima a, oni mu blagodarno uzvrate sankcijama NIS-u pa to obrazloži kao „posao stoleća”, sa Makronom izgradi metro i fasuje „rafale” (pa, biće rata kako mu se već „javlja”), navuče još stranih investitora (što niko nikada pre njega nije radio – Fijat, Jura…), lekspecijalizuje i legalizuje sva „naprednjačka” građevinsko/urbanistička nepočinstva, izlitijumaši po potebi, finišira EKSPO i slične ekspojčiće… Barem ga ništa ne košta, sve plaćaju građani Srbije.

Izbora će nekad biti, ali nas? 1
Foto: Alksandar Roknić

Da osmisli stategiju kako da buljuci batinaša umesto kontrolora (tu su njegove brojne GONGO novosnovane posmatračke misije šatro „civilnog društva”) čuvaju kutije i sprovede brojanje glasova u nekom intimnijem prostoru od izborne komsije, može i sportska hala al zakupljena za taj dan „po tržišnim uslovima”, šatro.

E, tad izboru mogu da „počnu”. Što nas neće biti ni za pod jednu krušku već samo za šatorčić u Ćacilendu pa, tako je on to valjda i zamislio. I, sprovodi.

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

$bp(„TargetVideo_63193520“,{„video“:“2401786″,“width“:“16″,“height“:“9″,“id“:“40420″})

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari