Foto: YouTube/Printskrin/N1– Prije izbijanja masovnih prosvjeda Srbija je dugo živjela u prikrivenoj, ali dubokoj političkoj i moralnoj krizi više od desetljeća, otkad je Vučić na vlasti, dok je Europska unija — zbog vlastitih geopolitičkih kalkulacija i interesa — davala nerealne pohvale njegovom režimu. Iako sam upozoravao Europsku komisiju da vlada u Beogradu ne zadovoljava temeljne europske kriterije vladavine prava i demokracije, službeni ton u Bruselu bio je popustljiv, a Vučić se predstavljao kao partner koji „isporučuje“.
U stvarnosti, korupcija je postala toliko ukorijenjena da je počela odnositi živote, što je na tragičan način pokazao slučaj u Novom Sadu u kojem je poginulo šesnaest osoba. To je razotkrilo sustav bez kontrole, bez neovisnog pravosuđa i bez europskih vrijednosti, dok je vlast u Beogradu istovremeno pokušavala sjediti ne na dvije, već tri stolice: i s Europskom unijom i s Moskvom i Pekingom. Time je Srbija završila u slijepoj ulici iz koje sada traži načine kako izać i kamo krenuti dalje – kaže u razgovoru za Danas Gordan Bosanac, poslanik Evropskog parlamenta iz grupacije Zelenih.
* Da li su protesti ogolili pravu prirodu Vučićevog režima?
– Protesti građana vezani za iskapanje litija, a kasnije i protesti studenata koji su mobilizirali široki spektar ljudi na ulice Srbije svakako su jasan indikator da nešto dubinski ne funkcionira s Vučićevim režimom. Masovnost prosvjeda, njihova nenasilnost, ustrajanost i heterogenost jasna je poruka da građani Srbije žele promjenu.
* Kada je reč o brutalnosti koji režim ispoljava u odnosu na svoje kritičare, da li je to iznenađujuće u odnosu na njegovu ratno-huškačku političku prošlost, ili ulogu koju je zauzimao u to vreme kao glavni saradnik osuđenog ratnog zločinca Vojislava Šešelja?
– Nije iznenađujuće. Vučić je nekoliko desetljeća na političkoj sceni, a njegova uloga u politikama Miloševića i Šešelja dobro je dokumentirana. To je sigurno oblikovalo i njegov današnji način vladanja.
* Evropska komisija jasno je u svom izveštaju naznačila izostanak suočavanja sa prošlošću. Glorifikacija ratnih zločinaca, izostanak sprečavanja negiranja genocida i ostalih ratnih zločina utvrđenih pred međunarodnim i domaćim sudovima.
– Srbija nije prošla kroz pravi proces suočavanja s prošloću pa mlade generacije zasigurno imaju iskrivljenu sliku o ratnim događajima 90-ih. Opasno je za srpsko društvo da značajan broj ljudi negira genocid u Srebrenici ili ratne zločine prilikom razaranja Vukovara. To jesu teme iz prošlosti, ali nemoguće ih je gurnuti pod tepih jer, kao što vidimo, one se stalno vraćaju i mobiliziraju antidemokratske i antieuropske snage u društvu.
* Nacionalizam se neretko pripisuje i delovanju studentskog pokreta u Srbiji, a i pretpostavlja se da će brojne ličnosti koje se budu pojavile na budućoj izbornoj listi nositi tu odrednicu – da su nacionalisti. Kako, u kontekstu prethodnih pitanja i odgovora vidite takav slučaj?
– Budući da je studentski pokret izrazito heterogen, jasno je da dio njega čine i nacionalisti čija je retorika neprihvatljiva. Ono što je važno jest da ta retorika ne postane dominantna jer će se stvari jako brzo urušiti i izgubiti široku podršku. To je ujedno i test za cijeli pokret kojim će se vidjeti ima li snage da ne poklekne pred još jednim nacionalizmom. Ukoliko dođe do smjene vlasti u Srbiji tada nastupa još teži dio posla: oslobađanje institucija vlasti od utjecaja Vučića i njegovih naprednjaka.
To sigurno nije ni jednostavan ni brz proces koji garantira da će institucije Srbije nakon Vučića postati neovisne ili funkcionirati demokratski. Da bi se to ostvarilo potrebno je da se unutar studentske narodne fronte postigne minimalan konsenzus oko definicije tog oslobađanja institucija i dogovori kako će one funkcionirati nakon što se to dogodi. Tranzicija vlasti i gradnja snažnih i samostalnih institucija dugoročni su procesi, a kako pokazuje povijest Srbije, a i Hrvatske, autokratsko urušavanje institucija nastaje čim se i na tren prestane paziti na njihovu neovisnost te na poštivanje zakona i demokratskih principa.
* Kako doživljavate i razumete to što studenti neće da sarađuju sa opozicijom, ne žele zajedničku listu na predstojećim izborima i u načelu odbijaju svaku vrstu saradnje?
– Nadovezat ću se na prethodni odgovor. Vjerujem da kod dijela vodstva studenata postoji strah da bi se stranačkim identificiranjem izgubio zamah “fronte”, za koju sami procjenjuju da ima najviše šanse srušiti Vučića putem izbora. Nažalost svjedočili smo tome da su posljednji izbori pokazali kako razjedinjena opozicija nema imala šanse protiv njega. U prilog takvom razmišljanju idu i zadnja ispitivanja javnog mnijenja koja pokazuju da Vučić i dalje ima podršku značajnog dijela građana Srbije. A kako svi prethodni izbori pokazuju, uz takvu podršku on nimalo ne preže od uplitanja i korumpiranja izbornog procesa. Ali, pitanje je ima li neka buduća studentska lista šanse za pobjedu bez dogovora o koaliciji s anti-vučićevskim strankama. Smatram da u opoziciji svakako ima sjajnih političara i političarki koji već godinama rade u nemogućim uvijetima i bivaju izlagani nevjerojatnim difamacijama. Uvjeren sam da se može naći način da i oni budu bio promijene.
* Koliko su tačne pretpostavke da EU ne podržava jače pobunu i razloge za demonstracije u Srbiji zato što sa druge strane vlasti, među studentima – nema sa kim da razgovara?
– Kada kažete EU vidimo različite odnose prema prosvjednicima u različitim EU institucijama. Mislim da smo mi u Europskom parlamentu sada pokazali jasnu podršku. Ona je sve prisutnija i u Europskoj komisiji, dok u Europskom vijeću sigurno ima disonantnih tonova. Mislim da nije toliki problem ima li EU s kime razgovarati, već je problem u tome što je nejasno tko dolazi nakon Vučića. S druge strane, treba biti iskren i pitati želi li Srbija u EU i tko su sugovornici za nastavak procesa pristupanja?
Zadnja istraživanja javnog mnijenja pokazuju da je podrška građana Srbije pristupanju EU ispod 40 posto. Dio te brojke može se pripisati Vučićevoj ciničnoj i kontinuiranoj anti-EU kampanji, unatoč izdašnom EU novcu koji Srbija prima kroz pretpristupne fondove, kroz fond solidarnosti u vrijeme Covid 19 pandemije i izravna strana ulaganja kompanija iz zemalja članica EU. Drugi dio protivljenju EU sigurno je posljedica snažne, desetljetne dezinformacijske kampanje protiv EU. Osobno bih volio da su i političari i građani Srbije u većini za put prema EU.
* Može li EU da natera Vučića da raspiše izbore i ukloni Ćacilend? Kako taj mehanizam pritiska funkcioniše u praksi?
– EU ne može natjerati nikoga da raspiše izbore, ali može imati jasan stav o tome da su izbori mogući način izlaska iz ove krize i dati podršku tom smjeru. EU također može osigurati sredstva i ljude kako bi se održali pošteni i transparentni izbori. Također, EU može preispitati korištenje EU predpristupnih fondova zemlji kandidatkinji ukoliko postane jasno da zemlja više ne želi biti na europskom putu. Ali čak i u tom scenariju, EU ne smije zaboraviti na one građane Srbije koji uistinu žele u EU. Što se tiče Ćacilenda, jedino ako Vučić ne pokuša napravit neki percepcijski zaokret i simbolično makne Ćacilend, bojim da da bi on mogao služiti i u predizbornoj kampanji pa kao takav neće biti uklonjen.
* Kakav ishod situacije u Srbiji vidite? Da li možete da zamislite da se održe izbori koji bi bili relativno fer i demokratski, odnosno da odmah posle izbora ne izbije novi talas nezadovoljstva i protesta zbog krađe na njima?
– Teško je prognozirati. Ali kao što sam spomenuo, treba uložiti velike napore da izbori budu pošteni, transparentni i demokratski. To znači da treba ojačati mrežu promatrača na svakom izbornom mjestu. Budući da je studentski pokret uistinu kapilaran, definitivno ima potencijal osigurati promatrače na puno više lokacija nego što je to prije bio slučaj. Tu zasigurno treba surađivati i sa strankama opozicije. Ukoliko bi se pokazalo da je opet došlo do izborne krađe, bojim se da bi to moglo geneirati nekotrolirani bijes ljudi, a taj scenarij treba svakako izbjeći.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
