Milan St. Protić o sednici Vlade: Loše pozorište, nije prvi put da Vučić pravi takve predstave 1Foto FoNet Milica Vučković

Jučerašnja sednica Vlade bila je loše pozorište i nije prvi put da predsednik Srbije Aleksandar Vučić pravi takve predstave, kaže istoričar i nekadašnji ambasador Srbije u SAD Milan St. Protić.

„S druge strane, on se malo uplašio pritiska Evrope i promene stava prema njemu i njegovom režimu i sad šalje te poruke da je on u stvari ‘dobar dečko’ i da je spreman da preduzme šta treba ne bi li se umilio Evropskoj komisiji i tamošnjim donosiocima odluka. Ali suštinski, ni predsednik zemlje, ni njegova stranka nisu evropski orijentisani, niti odani tim principima i vrednostima – oni zastupaju i veruju u drugačiju politiku od toga i to nam pokazuju iz dana u dan“, navodi St. Protić, prenosi N1.

U Odboru za mir koji je osnovao američki predsednik Donald Tramp videli smo Kosovo, a Vučić bi možda rado u to društvo, pogotovo ako bi se Savetu pridružio i Putin, navodi St. Protić. Na pitanje da li bi se Vučić odazvao pozivu da ga je Srbija zapravo dobila, istoričar kaže da – ne bi.

„Prisustvo Kosova mu pravi ogroman problem i onda bi se postavilo pitanje – pa dobro, ako već tu sediš sa predstavnicima Kosova, zašto si onda protiv toga da Kosovo postane članica Ujedinjenih nacija? Ova vlast stalno dolazi u istu poziciju da im jedan stav protivreči drugom stavu i onda ostanu tako nedorečeni, zbunjeni i izgubljeni u svemiru“, kaže istoričar.

Od početka je bilo jasno da je Evropska unija jedini put za Srbiju i da ona može da nam bude jedini ozbiljan partner i saveznik, smatra St. Protić.

„Ali ova vlast traži i danas svoje pokrovitelje na drugim stranama, uglavnom među režimima ili među državnicima koji su njima bliži po mentalitetu i razumevanju vlasti“, navodi istoričar.

„Tramp nije spreman da reči sprovede u delo, više strahujem od Kine i Rusije“

On kaže da je razlika u stavovima između SAD i Evrope bilo i ranije, ali da ih je sada samo ogolila i produbila retorika aktuelnog američkog predsednika Donalda Trampa. Navodi da smo već gledali bipolarnost sveta i podelu na sfere uticaja između velikih sila.

„Nije to ništa novo, taj mentalitet i pogled na svet – šta je moje, a šta je tvoje. ‘Ne kritikujem ja tebe zbog onog što radiš u Ukrajini, nego tražim odrešene ruke da je isto to radim na nekoj drugoj strani gde je moj primarni interes’. Sve je to deža vi, samo što je to u ovoj Trampovoj interpretaciji toliko trivijalno i vulgarizovano da nam pada više u oči nego ono nekada. Ništa mi, za sad, ne govori da je spreman da ono što govori sprovede u delo“, kaže St. Protić.

Nastup Trampa po pitanju Grenlanda u početku je, kako kaže, bio veoma drastičan i beskompromisan, ali da se vrlo brzo taj njegov ‘verbalni egzibicionizam’ smirio.

„I onda je u Davosu rekao da od vojne intervencije na Grenlandu neće biti ništa. Više nego od Amerikanaca – strahujem od Kine, a pogotovo od Rusije, jer ukoliko se napravi kompromis u Ukrajini i Putin stekne utisak da je iz tog rata izašao kao pobednik, i budu mu priznati određeni teritorijalni ustupci, ne bih isključio da postoje u njegovom okruženju i neke druge teritorije u Evropi koje on smatra za ruske, a koje su nekad bile sovjetske i carske ruske, i na koje bi u nekom sledećem koraku bacio svoju šapu“, objašnjava Protić i dodaje da bi pogodba između Amerike i Rusije Putina ohrabrila u tim planovima.

Istoričar kaže da u Evropi nema ko da ratuje, a da su tome doprinela dva svetska rata na njenoj teriotriji i spoznaja da bi da civilizacija koja traje skoro tri milenijuma mogla da bude zbrisana.

„To je Evropu učinilo mnogo plašljivijom nego što su i Rusija i SAD. Ne samo što se Evropa oslanjala na NATO, nego što je u strahu od sukoba i nije spremna više da ratuje. Znamo kako je njena glavna sila Nemačka prošla posle Drugog svetskog rata i danas im je vojna sila gotovo nikakva. Francuska se potrošila, Velika Britanija je odavno ostala bez svoje snage i – u Evropi nema ko da ratuje“, navodi.

Dodaje i da je Amerika protivrečna i da su ubistva ljudi po ulicama šokantna, ali da je toga bilo i ranije.

„To je zemlja koja je do pre šezdesetak godina imala rasnu segregaciju u pojedinim delovima, a onda je pedesetak godina kasnije izabrala Afroamerikanca za predsednika. To je zemlja koja je gotovo istovremeno sa izborom Trampa za predsednika izabrala Mamdanija za gradonačelnika Njujorka“, objašnjava istoričar.

„Srbija je u slobodnom padu, nije pošteno da mladi vode odsudnu bitku“

St. Protić kaže da Amerika nije ono što je bila pre pola veka i da je na nizbrdici, a da Srbija nije na nizbrdici, nego u slobodnom padu.

„Ako nije tresnula o dno – uskoro će. Neuporedive su to kategorije, ali čini mi se, da Srbija nema više za šta da se uhvati, nijednu instituciju, ohrabrenje ili utehu koja bi mogla da joj pomogne da se iz tog slobodnog pada okrene i pobedi zemljinu težu koja je tako dramatično vuče u tminu… Mi ovde već dugo imamo vlast koja želi da guši sve što je drugačije i koja neće nikog da sluša, a dometi su joj ograničeni i koristi nasilje, vulgarnost, pritisak – sve najgore moguće stvari kako bi se održala na vlasti“, ističe St. Protić.

Istoričar smatra da ne treba da studenti vode bitku, a da stariji stoje sa strane, te da nije ni pošteno da mladi vode jednu takvu odsudnu bitku.

„Nisu oni dovoljno iskusni i dovoljno ‘naoružani’ da iz takve bitke izađu kao pobednici… Studenti su pokrenuli Srbiju, otvorili teme, protresli naciju, ali za temeljnu promenu i fundamentalan preobražaj u relativno pristojnu državu biće potrebno mnogo više pameti, organizacije, dobre volje, iskustva, znanja da bi se došlo do cilja“, zaključio je Milan St. Protić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari