Nemački list žestoko iskritikovao Vjosu Osmani 1foto EPA-EFE/Georgi Ličovski

„Frankfurter algemajne cajtung“ donosi tekst bečkog dopisnika Mihaela Martensa o pokušajima predsednice Kosova Vjose Osmani da obezbedi sebi još jedan mandat oslanjajući se pritom preko uobičajene mere na Donalda Trampa.

„Kosovska predsednica Vjosa Osmani pokušava da demonstrativnom bliskošću s porodicom Tramp obezbedi svoj ponovni izbor za šefa države. Međutim, njen proračun bi mogao da se izjalovi – čak i ako je uspela da izdejstvuje da Kosovo bude među državama koje su se nedavno u Davosu pridružile Trampovom zloslutnom Odboru za mir.“

Nemački list navodi da se Osmani u Švajcarskoj ponosno pojavljivala uz američkog predsednika i od tada govori o velikom dostignuću – jer je njena zemlja postala jedna od osnivačica tog tela. Autor članka poziva se na nezvanične informacije iz Prištine, prema kojima je Osmani taj potez povukla bez konsultacija s kosovskim premijerom Aljbinom Kurtijem.

Rama ne voli Kurtija

Navodno je predsednik Albanije Edi Rama obezbedio da Osmani ima pristup Trampovom krugu.

„Rama ima pristup američkoj predsedničkoj porodici jer je Trampovom zetu Džaredu Kušneru dodelio projekat nekretnina na albanskoj mediteranskoj obali težak više milijardi. Albanski premijer ne podnosi Kurtija, najpopularnijeg političkog lidera svih Albanaca na Balkanu. Zbog toga koristi svaku priliku da ojača Osmani kao Kurtijevu suparnicu.“

U članku se podseća na to da predsednički mandat Vjose Osmani ističe u martu, ali da za još jedan mandat kojem ona teži, nema dovoljnu podršku u kosovskom parlamentu, gde se bira predsednik. „U Prištini je opisuju kao lično zahtevnu osobu. Mnogi bliski saradnici, poput njenog nekadašnjeg šefa kabineta Bljerima Velje, nisu se dugo zadržali uz nju.“

Nemački list iznosi ocenu da Osmani sada pokušava da se predstavi kao „Trampova kandidatkinja“.

„Računica je sledeća: Sjedinjene Američke Države su na Kosovu – ne samo zbog vojne baze Bondstil na jugu zemlje, već i zbog čitave istorije mlade države – toliko važan faktor da bi joj ta etiketa mogla obezbediti inače krajnje neizvestan reizbor. Osmani se, kako prema javnosti tako i prema poslanicima parlamenta, predstavlja kao Trampova favoritkinja i indirektno preti kao batinom svojim (navodno) dobrim vezama s njegovim klanom, kaže jedan dobro umrežen sagovornik iz Prištine. Poruka pretnje glasi: `Ako me ne izaberete ponovo za predsednicu, imaćete problema sa SAD`.“

Kurti nije dobar s Trampom – a pobeđuje

Nemački autor konstatuje da bi takve pretnje pre nekoliko godina možda urodile plodom, jer ne postoji sličan fenomen među savremenim državama kao što je kosovsko obožavanje Sjedinjenih Država. Potom se navode i razlozi – glavna uloga Amerike u potiskivanju srpske države s Kosova 1999. i u proglašenju nezavisnosti 2008. Ali se, prema autoru, u percepciji Vašingtona među kosovskim Albancima ponešto promenilo:

„I na Kosovu se, naravno, primetilo da Trampov Vašington više nije onaj iz vremena Bila Klintona i Džordža V. Buša. Dokaz da američki adut više ne pobeđuje automatski jeste Kurtijev uspeh na parlamentarnim izborima u decembru. Kurtijeva stranka Samoopredeljenje osvojila je na tim izborima 51,1 odsto glasova.“

Nešto dalje u tekstu se navodi: „Dominacija Samoopredeljenja je tim upečatljivija jer Kurtijevi odnosi sa Trampom zaista nisu dobri. Kurti je tokom američke izborne kampanje otvoreno podržavao Džoa Bajdena i 2024. godine demonstrativno prisustvovao konvenciji Demokratske stranke u Čikagu.“

Tekst nas podseća i na činjenicu da je prošlog septembra Tramp na neodređeno vreme suspendovao planirani američko-kosovski „strateški dijalog“: „U saopštenju američke ambasade u Prištini kao krivac je izričito naveden Kurti.“

To je bio poklon za opozicione stranke koje su „upozoravale da Kurti ugrožava odnose Kosova sa njegovim najvažnijim zaštitnikom. Međutim, izborni rezultat pokazuje da ta retorika na Kosovu više ne deluje kao nekada. Apsolutna većina Kosovara veruje Kurtiju, koji važi za lično poštenog i nekorumpiranog političara.“

Loša računica Vjose Osmani?

Nemački list iznosi ocenu da zbog svega toga ostaje upitno da li će Osmani sa svojim manevrima uspeti. Navode se i reči predsednice Osmani, koja je u SAD studirala pravo i govori tečno američki engleski, a koja je u intervjuu za Bi-Bi-Si rekla: „Verujemo u vođstvo Sjedinjenih Američkih Država.“

„Takav stav verovatno i danas deli veliki broj njenih sunarodnika. Međutim, Osmani je ostala nejasna i neodređena kada je postavljeno drugo pitanje: da li će Kosovo, država koja je nekada imala dva, a danas oko 1,6 miliona stanovnika, platiti milijardu dolara koliko Tramp zahteva kao članarinu za stalno članstvo u njegovom Odboru za mir.“

Autor članka navodi da su reakcije na takve stavove Vjose Osmani na Kosovu podeljene. Jedni imaju razumevanja za njih:

„Kosovo još manje nego druge male evropske države sebi može da priušti da uvredi Vašington. Povlačenje američkih vojnika iz baze Bondstil predstavlja, praktično, atomsku bombu političkih pretnji u kosovskoj politici. Bondstil se tamo, mimo stranačkih linija, smatra svojevrsnim životnim osiguranjem protiv opasnosti od povratka srpske države i srpske vojske. Tokom Trampovog prvog mandata, kada se Kurti usprotivio na brzinu sklepanom `mirovnom sporazumu` sa Srbijom koji je promovisao tadašnji Trampov izaslanik Ričard Grenel, u Vašingtonu je već jednom izrečena pretnja zatvaranjem Bondstila. Kurtijeva prva koaliciona vlada raspala se pod pritiskom takvih pretnji. Zbog toga na Kosovu postoje glasovi koji u Osmaninom ponašanju ne vide dodvoravanje, već promišljenu realpolitiku.“

Kako se ocenjuje u članku, to ne važi za sve poteze predsednice i njenog okruženja. Navodi se kao primer inicijativu njenog supruga, diplomate Prindona Sadrijua, koji je na platformi Iks predložio Trampu da se ruševni hotel Grand u Prištini pretvori u Tramp-hotel. Ili odluku predsednice da organizuje veliki prijem povodom prištinske premijere dokumentarnog filma „Melanija“ o Trampovoj supruzi.

„Film je na Kosovu, prema zvaničnim saopštenjima, doživeo veliki uspeh i ’okupio umetnike, zvezde, kao i prijatelje Kosova i SAD, kako bi doživeli hrabar prikaz američke predsedničke porodice’ i ’izuzetnu, snažnu lidersku sposobnost’ Melanije Tramp“.

Autor navodi da su takve izjave Vjose Osmani mnogi na Kosovu „u najboljem slučaju ocenili kao nepotrebne, a drugi kao servilne ili izjave bez kičme.“

Podseća i da takve izjave teško mogu da se uklope u feminističku agendu predsednice Kosova pošto je i reditelj filma „Melanija“, Bret Ratner, imao kontakte sa pokojnim kriminalcem i pedofilom Džefrijem Epstinom.

„U intervjuu za Frankfurter algemajne cajtung iz 2019. godine, Osmani je rekla: `Za mene je važno da na kraju mog mandata ostavim poruku da nijedna devojčica i nijedna žena na Kosovu više ne veruje da je na bilo koji način inferiorna. Sigurna sam da će žene i devojke na Kosovu na kraju mog mandata znati da ne postoji ništa što ne mogu da urade.` U svojoj borbi za još jedan mandat, Osmani ovih dana, u očima mnogih kosovskih Albanaca, pokazuje da zaista već odavno može sve što mogu i muškarci – uključujući i to da zarad političke karijere ostane bez kičme“, poentira autor članka Mihael Martens.

*Ovaj izbor iz štampe sadrži citate, odlomke i sažetke iz medija na nemačkom jeziku i ne odražava stavove redakcije (DW).


Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari