Srbe u Hrvatskoj više vređa kada Vučićevi mediji studente zovu ustašama, nego kada njih desničari u Hrvatskoj nazivaju četnicima

Sagovornici Danasa iz Hrvatske tako komentarišu najnoviji napad režima Vučića i njegovih medija na Hrvatsku, u sklopu kampanje koja mesecima unazad traje – da ta država organizuje takozvanu „obojenu revoluciju“ u Srbiji.

Pre par dana su objavili fotografiju na kojoj se navodno nalazi čovek koji je pucao u drugog čoveka u Ćacilendu, u društvu premijera Hrvatske Andreje Plenkovića.

Osim što su čoveka koji pucao na drugog čoveka u Ćacilendu povezali sa državnim vrhom Hrvatske, razume se, povezali su ga studentskom pobunom i svima koji protestuju protiv režima Aleksandra Vučića zbog korupcije i smrti 16 ljudi, prošle godine u Novom Sadu, na Železničkoj stanici.

Činjenica je i da državni aparat odavno demonstrante, građanke i građane Srbije naziva „ustašama“, kao i da Hrvatsku označava kao onu koja finansira i najviše „spolja“ utiče na pobunu.

Sagovornici Danasa iz Hrvatske ne govore samo o lažima srpskog rukovodstva i kako to loše utiče upravo na Srpkinje i Srbe koji žive u Hrvatskoj, već i prave paralele sa nacionalistima u Hrvatskoj. Povlače paralele i pronalaze mnogobrojne sličnosti.

Zašto Srbe u Hrvatskoj vređa kada se studenti u Srbiji zovu „ustašama“?

– Odnosi između Hrvatske i Srbije zbog njihove opterećenosti ratnim nasljeđem i lošim političkim odnosima veoma su povoljni za generiranje neprijateljstava, bolje reći za njihovo pojačavanje, jer su latentno prisutna. Kao što se u Hrvatskoj lako dijele epiteti „četnika“, znači njezina neprijatelja, za nekog tko je Srbin, tako se i u Srbiji olako dijele epiteti „ustaše“ za nekog tko je Hrvat ili ima veze s Hrvatskom – kaže za Danas Milorad Pupovac, predsednik SDSS-a i poslanik u hrvatskom saboru.

Kako dodaje, „na takvu tlu se u Srbiji počelo i studente i građane koji protestiraju nazivati „ustašama“.

– Takvo nazivanje ima za cilj da ih izjednači s najgorim antisrpskim pokretom i režimom koji postojao u Hrvatskoj. Optužbe da je proteste i blokade organizirao netko iz Hrvatske zato što su studenti koristili priručnik koji su studenti Filozoskog fakulteta u Zagrebu napisali za potrebe svojih protesta protiv tadasnjeg dekana, rektora i Ministarstva obrazovanja pokazale su se besmislenim i promašenim – objašnjava sagovornik Danasa.

Ista je stvar i sa pokušajima medija bliskih vlasti da Hrvatsku učini odgovornom za podršku „obojenoj revoluciji“, kaže.

– Takvo izjednačavanje i takvo povezivanje ima smisla koliko je imalo smisla to što je ekstremno desni, antisrpski Domovinski pokret Ivana Penave, nedavno pokušao optužiti Srbe iz Jagodnjaka i vlasti iz Srbije da su odgovorni za širenje afričke svinjske kuge po Baranji, nazvavši to „specijalnim ratom protiv Hrvatske“. Dakle, premda između Hrvatske i Srbije postoji mnogo problema, protesti studenata i građana u Srbiji nije ni jedan od njih. To je problem Srbije. On se sigurno neće riješiti tako da ga se ne priznaje nego da ga se povećava. Za Srbe u Hrvatskoj predstavlja vrijeđanje njihova sjećanja na historijsko stradanje od ustaša kad se „ustašama“ naziva one za koje znamo da to nisu. Rekao bih da nas to vrijeđa više nego li kad nas ekstremni desničari u Hrvatskoj nazivaju četnicima – kaže Milorad Pupovac.

„Mentalni sklopovi nacionalista isti bez obzira na nacionalnost“

Prema rečima Zorana Pusića, predsednika Antifašističke lige Republike Hrvatske i istaknuti aktivista za ljudska prava iz Zagreba „tvrdnje predsjednika Aleksandra Vučića, ponovljene od mnogih srpskih političara na pozicijama vlasti, da Hrvatska organizira u Srbiji „obojenu revoluciju“, nezasluženi je kompliment hrvatskim tajnim službama“.

– Ovako masovne demonstracije kakve se događaju u Srbiji od početka ove godine, ne mogu organizirati nikakve strane tajne službe, koje su, po svojim gafovima, bliže Monty Pythonu nego M-u iz James Bonda. Ali može ih pokrenuti „kap koja prelije čašu“ nakupljenog nezadovoljstva, kao što je učinila tragedija s kolodvorskom nadstrešnicom – kaže naš sagovornik.

Kako dodaje, „optuživanje drugih za probleme i (ne)djela koje su proizveli ili oni sami ili politike i stavovi koje podržavaju, karakteristično je za sve radikalne nacionaliste“.

– A svjesno laganje i krivotvorenje kako bi se netrpeljivost i mržnja usmjerili na „unutrašnje i vanjske neprijatelje“ preko kontroliranih medija, standardna je metoda, iako izlizana od upotrebe. Za nacionaliste je posebno pogodna okolnost ako su neprijatelji na koje se ukazuje još i drugog etniciteta – ističe Zoran Pusić.

Fotografija koju donosi Informer – osoba koja je pucala na svog kolegu i zapalila šator u „Ćacilendu“ stoji uz hrvatskog premijera Plenkovića, podsjetila me na film Jakova Sedlara „Jasenovac – istina“, kaže.

– Film „dokazuje“ da su žrtve u Jasenovcu izmišljene, a kao glavni dokaz prikazuje novine Vjesnik iz 1945. godine, s naslovom „Sava donijela leševe iz Jasenovca do Zagreba“. Kako je poznato da Sava teče od Zagreba prema Jasenovcu, po autoru filma to je očigledna laž. Međutim, ako se malo bolje pogleda, vidi se datum i, jedva razaznajućim slovima, spominjanje Kardelja i Trsta. U Vjesniku s tim datumom je članak o Kardeljevom govoru u vezi Trsta; Sedlar je iznad tog članka samo nalijepio naslov koji servira kao glavni dokaz teze cijelog filma. Mali prilog koji samo potvrđuje činjenicu da su mentalni sklopovi nacionalista isti bez obzira na nacionalnost, da je za njih laganje i dezinformiranje koje potiče netrpeljivost prema „drugima“, patriotski čin – navodi naš sagovornik.
Zoran Pusić zaključuje: „Krivotvorina u Informeru kao i teze o obojenoj revoluciji, koja se, uz put budi rečeno, „vraća kući“ – prvi put je taj naziv korišten u vezi demonstracija protiv Slobodana Miloševića, nemaju puno veze s istinom ali imaju s Rezolucijom Evropskog parlamenta od 22. oktobra, koja govori o povećanju represije u Srbiji“.