Foto: BETAPHOTO/European Commission/Etienne Ansotte/MOU Beogradu su 7. novembra 2005. otpočeli pregovori državne zajednice Srbije i Crne Gore sa Evropskom unijom o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju. Bio je to prvi konkretan korak ka članstvu u Evropskoj uniji.
Pregovarački tim Srbije i Crne Gore izjavio je tada, kako je Danas pisao, da će proces pridruživanja biti ,,težak, ali izuzetno važan za budućnost zemlje i za njene građane”. Očekivalo se da će pregovori doprineti modernizaciji ekonomije i jačanju institucionalnih kapaciteta države.
Trebalo je da Srbija i Crna Gora, potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, dobiju status potencijalnog kandidata za članstvo u EU, međutim taj put su nastavile kao dve nezavisne države.
Predviđalo se da će pregovori trajati oko šest meseci i da će Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju biti potpisan između novembra 2006. godine i aprila 2007. godine.
Bio je to trenutak koji je označavao povratak Zapadnog Balkana na evropski put nakon tragičnih devedesetih.
Međutim, u junu 2006. godine Crna Gora proglašava nezavisnost i pregovori se prekidaju. Ubrzo, Evropska unija odlučuje da nastavi zasebne pregovore sa Srbijom i sa Crnom Gorom.
Nije teklo glatko
Ni nakon toga, evropski putevi ove dve zemlje nisu tekli glatko.
Evropska unija je privremeno obustavila pregovore sa Srbijom već u maju 2006. godine zbog nedovoljne saradnje sa Haškim tribunalom po pitanju hapšenja Ratka Mladića. Pregovori su nastavljeni u junu 2007. jer je ocenjeno da je napravljen pomak u saradnji sa Hagom.
U aprilu 2008. godine Srbija potpisuje Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju koji privremeno stupa na snagu 2009. godine.
Srbija je preuzela međunarodnopravni kontinuitet državne zajednice Srbije i Crne Gore pa je samo nastavila proces sa Evropskom unijom, ali su je opterećivali pitanje Kosova i saradnja sa Hagom, što je njen put ka EU znatno usporilo.
Crna Gora je, kao nova nezavisna država, ušla u potpuno nov proces. Sa njom su započeti novi pregovori 2006. jer se preduslov saradnje sa Hagom nije odnosio na Crnu Goru. Ona je Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju potpisala 2007. godine, a na snazi je od 2010. godine.
Iako je sopstvene pregovore započela kasnije, Crna Gora je ostvarila brži napredak. Status kandidata dobila je već 2010. godine (tri godine pre Srbije), a pregovore o pristupanju EU otvorila 2012. godine (dve godine pre Srbije).
Evropska unija je Srbiju priznala kao potencijalnog kandidata za članstvo 2012. jer je ocena bila da su ispunjeni politički kriterijumi koji podrazumevaju vladavinu prava, demokratiju i ljudska prava. Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju u potpunosti stupa na snagu tek 2013. godine, nakon što su ga ratifikovale sve članice Evropske unije, skoro osam godina nakon otpočetih pregovora. Otvaranje pregovaračkih poglavlja za Srbiju počinje 2014. godine.
Iako su u vreme otvaranja pregovora vladale euforija i optimizam po pitanju evropskog puta, Srbija ni danas nije članica Evropske unije. Otvorila je 22 od 35 pregovaračkih poglavlja, a samo dva su privremeno zatvorena.
Srbiju i danas, dvadeset godina kasnije, opterećuju nezadovoljavajući nivoi vladavine prava i slobode medija, kršenje ljudskih prava i nerešeni odnosi sa Kosovom. O policijskoj brutalnosti, političkoj represiji i korupciji govori se i u rezoluciji o Srbiji koju je Evropski parlament usvojio u oktobru.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


