Odgovor "pristojne Srbije" na proteste: Šta znače transparenti sa crvenim prstom? 1Foto FoNet Sofija Vukajlović

Pokušaj Srpske napredne stranke da odgovori kontra simbolom na simbol krvave ruke koji se koristi u protestima proteklih meseci pretvorio se u bumerang efekat, a među brojnim kritikama na račun transparenta sa krvavom šakom i srednjim prstom je i ona kako je moguće da je to odgovor „pristojne Srbije“, koju naprednjaci neprestano tvrde da predstavljaju.

Na nekoliko lokacija na nadvožnjacima duž auto-puta kroz Beograd – od Arene do Franša D’Eperea 21. januara su osvanuli veliki transparenti sa natpisom “Odgovor srpskog naroda na pokušaje obojene revolucije” sa znakom krvave pesnice, ruke stisnute u šaku, ali sa ispruženim srednjim prstom.

Taj krvavi srednji prst, odnosno simbol, izazvao je veliku pažnju javnosti, u medijima i na društvenim mrežama, brojni su komentari koji ističu njegovo vulgarno značenje.

Sa druge strane, simbol krvave ruke prepoznatljiv je iz protesta koji su se proširli Srbijom nakon tragedije na Železničkoj stanici 1. novembra u Novom Sadu. Uz poklič “ruke su vam krvave” građani, opozicioni političari, studenti.. ovim simbolom iskazuju svoje nezadovoljstvo prema aktuelnoj vlasti osuđujući je za duboku korupciju koju smatraju i uzrokom tragedije.

Iako se Srpska napredna stranka nije eksplicitno potpisala na ove transparente, potpis je i više nego jasan a retorika sad već vrlo prepoznatljliva. “Narod Srbije”, “pristojna Srbija” i druge odrednice kojima vlast barata već godinama u cilju podele naroda na “one” i “nas” po kriterijumu političke podobnosti, u jeku ove političke krize više nije samo populistička taktika več je preuzela potpuno novu formu deleći narod na one koji ispravno i neispravno žale za izgubljenim životima.

Od pada nadstrešnice u Novom Sadu, gotovo svaka izjava zvaničnika vlasti i vladajuće partije, nailazila je na osudu šire javnosti, a predsedniku Aleksandru Vučiću su studenti, koji blokraju fakultete, u više navrata poručili da od njega ništa ne žele jer on ni za šta nije nadležen.

Insistiranje na predstavljanju „pristojne Srbije“ sveprisutno je od početka političke krize u kojoj se Srbija trenutno nalazi i postalo je glavni argument protiv protesta i studentskih bloka. Ovu podelu među građanima funkcioneri vlasti podjednako plasiraju kako kroz medije tako i iz poslaničkih klupa, međutim, ovi transparenti očigledno nisu ogledalo te pristojnosti.

Politikolog i stručnjak za komunikacije Nikola Parun kaže za Danas da sa komunikacijskog stanovišta, srednji prst je vrlo efektan simbol otpora, mada da u ovom kontekstu postaje nepristojan i bizaran.

– Nepristojan ali buntovnički. Kada ga upotrebi vlast, onda je samo nepristojan. Kada ga vlast upotrebi kao nacionalistički odgovor na simbol krvave ruke, onda je nepristojan ali i bizaran, krvavi penis je jako čudan odgovor na zahteve opozicione javnosti – kaže on.

Vlast se generalno loše snalazi i kaska jer je protivnik ovog puta mnogo brži, dinamičniji i masovniji. Šta god da uradi, ne probija energiju studentskog bunta, štaviše – potpiruje ga. Upravo to je i razlog izostanka represije.

– Osetljivost opozicione javnosti je na istorijskom maksimumu i teško da će moći nazad na pozicije koje je držala pre 1. novembra – zaljučuje Parun.

Politički analitičar Dragomir Anđelković kaže za Danas da predsednik i više nego svestan činjenice da sa svojim „profesionlanim pristalicama“ predstavlja „taman toliko oličenje pristojnosti, koliko je bio i panamski narko-diktator Manuel Norijega“.

– Svestan je i da većina njegovih običnih pristalica ili sledbenika van interesne zajednice, ne pripada baš naročito obrazovanoj i kulturnoj Srbiji, što naravno ne znači da deo njih nije na neki tradicionalan način pristojan. Ipak, režim tu reč primarno koristi propagande radi, jer svako voli da misli za sebe da je „uljudan“, „dobar“, „pošten“, te podgrejavajući tu vrstu uverenja kod svojih pristalica i hipnotisanih sledbenika, Vučić se nada da će oni i njega videti na isti način – objašnjava naš sagovornik dodajući da takvo, prema njegovim rečima, opšte laganje ima svoje granice. On dodaje da čim režim uvidi da mu ovaj pristup nije mnogo koristan, pribeći će nekom drugom.

Anđelković ocenjuje da režim eksplicitno šalje poruku da uz sebe ima „agresivnu i krajnje primitivnu falangu, koja je na sve spremna ako njen šef izda naređenje“. On ocenjuje da ti „pristojni ljudi“ o kojima govore funkcioneri vlasti među koje bi se, prema rečima našeg sagovornika, verovatno ubrajao i „član SNS-a Veljko Belivuku sa svojim ekipom“ da nije došao u sukob sa „don Aleksandrom“ političkim oponentima ali i narodu Srbije u celini, pokazuju krvavi srednji prst kako bi time preneli poruku: „ako je naš vitalni interes u pitanju, na svako zlo smo spremni“.

– Nadam se da će ponašanje iz koga proizlazi takva poruka, i opasnost koju nasilničko delovanje vlasti u Beogradu može da ima ne samo za Srbiju već i ceo region, dobro prepoznati u Briselu. Vučić i njegovi jesu politički kartel, ali nisu junaci koji se ne plaše moćnijih od sebe, pogotovo od onih od kojih zavise – zaključuje naš sagovornik.

Dejan Bursać, istraživač Instituta za filozofiju i društvenu teoriju, ocenjuje ovaj odgovor vladajuće stranke kao neobičan. On napominje da uprkos tome da Srpska napredna stranka nije stala iza ovih transparenata, i više je nego evidentno da oni dolaze od njih budući da su i funkcioneri stranke ove transparente i sam simbol koji ih ilustruje delili na društvenim mrežama.

Naš sagovornik kaže da je cilj ovih poruka svakako bio da se predstave kao odgovor naroda, a ne političke stranke, na proteste i blokade i da se stvori privid slike večinskog naroda koji je protiv demonstracija i nekakve manjine koja protestuje.

– Meni je zaista čudno što dolayi samo nekoliko dana nakon što je predsenik najavio da će birati svaku reč i da će smanjivati tenzije. Oni pokazuju jedan nedostatak ujednačenog pristupa SNS i da oni zaista svašta pokušavaju da bi smirili protest mada im ništa od toga im ne pali jer protst može da smiri samo ispunjenje zateva što onii kategorički odbijaju – kaže Bursać.

On ocenjuje da je glavni problem za vlast to što protiv sebe nemaju tradicionalnog protivnika poput opozicije, te da ustaljene taktike za gašenje demonstracija kod studentskih protesta ne mogu uroditi plodom.

– Studente ne interesuju ni rejtinzi ni kako će proći na izborima nemjau ni lidere kao tradicionalana politička strankla i onda sns nema kako da ih pritsne i na koji način sputa tu studentksu pobunu koja se onda širi na druge delove društva – ocenjuje Bursać i zaključuje da je upravo to razlog zašto vidimo ovako šarenolike ali nenefektivenm poteze od strane SNS koji se menjaju iz dana u dan.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari