Ako u Sečnju i Mionici žele da vide leđa Vučiću, zamislite šta je u Valjevu i Užicu 1foto: R.Z./ATAImages

Aleksandar Vučić, predsednik Srbije, sve češće u svojim nastupima podseća na to da je na vlasti trinaest i više godina, najduže od svih od uspostavljanja višestranačja, kako kaže. To je naglašavao i tokom kampanje za loklane izbore u Mionici, Negotinu i Sečnju.

O tome je govorio i posle izbornog dana u nedelju.

„Ljudi su razumeli ko se bori za interese Srbije i šta se u Srbiji dogodilo. Naročito je ubedljiva pobeda u Negotinu i hvala Krajišnicima. Iznenađenje je pobeda u Sečnju gde su doveli mnoge da rade najprljaviju kampanju protiv naše liste. Na stranu što smo imali naše probleme i muke, ali sam veoma srećan i zahvalan na podršci, da posle 13,5 god dobijete toliko glasova. To je izuzetan rezultat i hvala ljudima“, rekao je Vučić komentarišući rezultate.

Te njegove reči, po običaju, ponavljaju funkcioneri SNS. Poslanik naprednjaka Vladimir Đukanović, na društvenoj mreži Iks je napisao:“ Posle skoro 14 godina vlasti, Vučić i SNS vas još uvek pobeđuju sa procentom iznad 50 odsto. Doduše, večiti luzeri tvrde da je Vučić gubitnik. Neka bude uvek ovakav gubitnik sa preko 50 odsto glasova i super. Radujem se takvim ”porazima”“.

Imaju li „ovolike i ubedljive pobede“ važnost u okolnostima opšteg pada popularnosti naprednjaka i načina njihove vladavine, jedno je od pitanja koje se može postaviti nakon ovih izbora.

Vlast se hvali i onim što i nije za hvalu

Đorđe Vukadinović, urednik Nove srpske politilke misli, ističe da se ova vlast hvali svim i svačim, pa i stvarima koje često baš i nisu za hvalu.

– Naime, za očekivati i logično bi bilo da se sa protokom vremena svaka normalna vlast više ili manje „krza“, haba i urušava. Izuzetak od toga su samo tiranije i diktature, gde snažna represija vremenom ubija želju za otporom i sistematski zatire sve društvene pore i institucije u kojima bi se taj otpor mogao pojaviti. I može se reći da je, više-manje, takvo stanje i u Vučićevoj Srbiji – navodi on za Danas.

I dodaje, „osim što ta podrška, realno, već neko vreme ipak nije preko 50 odsto, ali je i dalje neprirodno visoka, a što je u osnovi rezulat nenormalnih okolnosti, nedemokratske prakse i represije koju režim obilato upotrebljava prema opoziciji i svim neposlušnim delovima društva”.

Marko Vujić, docent FPN, sumira postizbornu psihologiju Vučićevog ega kroz fenomen „slatkog limuna“.

Razočaranje i nezadovoljstvo, jedini ispravan i racionalan osećaj

– Kada u noći izbornih rezultata shvatite da ste izgubili u tvrdokornim uporištima poput Mionice i Sečnja od 25 do 30 odsto glasova u odnosu na prosle izbore, šta preostaje osim lažnog zadovoljstva – pita Vujić.

I konstatuje da su razočaranje i nezadovoljstvo, jedini ispravan i racionalan osećaj.

– Međutim, kada se tome priroda da ste sva sredstva, legalna i nelegalna, meku i tvrdu silu upotrebili da maksimizujete tamošnje izborne rezultate, onda se osećaj nezadovoljstva mora konvertovati u onaj bliži katastrofi. Navedeni ishodi izbora za vikend dovode do paradoksa da vlast mora biti zadovoljna padom rezultatata u Negotinu jer iznosi „samo“ 10 odsto. I odista je tako u odnosu na kolapsične minuse od pomenutih 25 do 30 procenata u druge dve opštine. Umesto poslovičnog busanja u grudi o ubedljivim pobedama, najednom su rezultati i od 50 plus koji procenat odlični – komentariše Vujić za Danas.

I postavlja pitanje šta onda vlast predvođenu SNS-om očekuje na velikim izbornim bojištima, u velikim opštinama i gradovima, gde su rezultati na prošlim izborima bili daleko ispod ovih u predmetne tri opštine.

– Sada je još izvesnije da to nećemo saznati još dugo, i da je odluka Aleksandra Vučića o raspisivanju prevremenih izbora sada još dalja nego pre vikenda. Strategija „slatkog limuna“ plasirana svojim biračima, kao postizborni sedativ, sasvim sigurno ne može da utiče na opšti pad rejtinga vlasti – kaže Vujić.

Slično misli i Andrej Ševo, istraživač pripravnik na Institutu za filozofiju i društvenu teoriju, koji ukazuje na ono što od naprednjaka nećemo čuti dok se hvale.

– Prirodno je da režim svoje izborne rezultate prikazuje kao uspeh jer je ipak reč o većini glasova u sve tri opštine. Međutim, ono što od naprednjaka nećete čuti, kroz koprene usiljenih i kiselih osmeha, je to da se radi o mestima koja su u prethodnim izbornim ciklusima predstavljala njihove bastione, sa zanemarljivim prisustvom opozicije i nezavisnih grupa građana. Iznenadna pojava opozicionih lista koje usred takvih naprednjačkih uporišta i uz kratku kampanju, osvajaju 30 ili 40 procenata glasova i prvi put uspostavljaju supstantivnije opoziciono prisustvo u lokalnim skupštinama je nešto što sigurno ne uveseljava Aleksandra Vučića – navodi on za Danas.

Zašto se predsednik plaši da raspiše vanredne parlamentarne izbore

Prema njegovim rečima, značajan procentualni, kao i pad ukupnog broja naprednjačkih birača u odnosu na prethodne izbore, tamo gde bi ova stranka trebalo da bude najstabilnija, indikator je visokog stepena mobilizacije i entuzijazma opoziciono nastrojene javnosti u Srbiji.

– Ako čak i u malom Sečnju ili Mionici, uprkos pritiscima, nasilju i kupovini glasova tako veliki procenat ljudi želi da po svaku cenu vidi leđa Aleksandru Vučiću i njegovim fantomkama i palicama, zamislite kakvo je raspoloženje u Valjevu ili Užicu. Tu je i odgovor na pitanje zašto se predsednik plaši da raspiše vanredne parlamentarne izbore – zaključuje on.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari