Foto FoNet Aleksandar MijailovićVučić je daleko odmakao u procesu „zombiranja“ i „lojalizacije“ svojih glasača i skoro da je nemoguće zamisliti događaj, izjavu ili pojavu koja bi to „tvrdo jezgro“ njegovih glasača mogla pokolebati. Ali, bar deo ljudi koji podržavaju SNS oseća veliku nelagodnost zbog ovog štrajka, ali nedovoljno da promeni svoje političke stavove.
Ovako sagovornici Danasa odgovaraju na pitanje da li štrajk glađu majke poginulog u padu nadstrešnice Stefana Hrke – Dijane, i Milomira Jaćimovića, autoprevoznika, koji je devet dana potom, zajedno sa svojim maloletnim sinom stupio u štrajk glađu, takođe, u potrazi za pravdom, mogu da preobrate glasače Srpske napredne stranke. Te, da oni uvide razloge ovih potresnih činova i shvate uzorke i odgovornost, koje i majka i otac i sin usmeravaju na aktuelni režim.

Faza očajničkih protesta protiv vlasti
– Vrlo je teško proceniti kako na birače SNS deluju štrajkovi glađu koje imamo ovih dana. Imali smo takve štrajkove pred Skupštinom i ranijih godina (Boško Obradović, Miladin Ševarić) a i danas Uglješe Mrdića, poslanika SNS, ali svi su oni imali izrazito političke motive i nisu dugo trajali. Štrajkovali su nedavno i uhapšeni demonstranti zbog pada nastrešnice u Novom Sadu, kao i profesorka Marija Vasić, zbog grubog kršenja zakona prilikom određivanja pritvora a i uslova pod kojim su pritvoreni – podseća Žarko Korać, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu u penziji.
Kako dodaje, štrajk glađu ministra Gorana Vesića pripada posebnoj kategoriji, jer je počeo da štrajkuje istog trenutka kada je pritvoren a ubrzo je i pušten iz zatvora.
– Onda se navodno razboleo. Ovaj kvazi štrajk glađu bi mogli nazvati po svemu što znamo, pseudo štrajkom – objašnjava sagovornik Danasa.
Sasvim je drugačili štrajk glađu Dijane Hrke, koji je jako uzdrmao javnost, smatra.
– Uzdrmao je pre svega jer veliki deo javnosti misli što i ona – da su uzroci smrti njenog sina bezobzirna sistemska korupcija vlasti i potpuna nezainteresovanost za ljudske živote. Posebno jer je jasno da vlast nema nameru da tu smrt istraži efikasno i do kraja. Zato ovaj štrajk ozbiljno ugrožava vlast i ona nema odgovor na njega, da je vlast u stanju da ispuni zahteve Dijane Hrke, radila bi protiv sebe same – ističe Žarko Korać.
Prema njegovim rečima, zato ovaj štrajk glađu ima toliku podršku javnosti.
– Ona većinski misli isto što i ona. Psiholozi Srbije i psihoterapeuti su izdali saopštenja gde su trudeći se da bude jasno da podržavaju motive tog štrajka, profesionalno izrazili brigu za njeno zdravlje. Jer Dijana Hrka zaista ugrožava svoje zdravlje i veliki broj ljudi u Srbiji sve više strepi za nju. Da to dopire do vrha SNS je jasno, od trenutka kada su prekinuli muziku u takozvanom Ćecilendu koji se nalazi neposredno pored mesta pred skupštinom Srbije gde štrajkuje. Ta muzika je bilo dodatno ponižavanje Hrke, na koju je javnost reagovala besom i gađenjem – ističe sagovornik Danasa.
U odgovoru na pitanje kako taj štrajk utiče na birače SNS, Žarko Korać kaže da bar deo ljudi koji podržavaju SNS oseća veliku nelagodnost zbog ovog štrajka, ali, napominje, nedovoljno da promeni svoje političke stavove.
– S obzirom da upravo počinje štrajk glađu vlasnika zaplenjenih autobusa i njegovog sina, politička kriza u Srbiji ulazi u novu fazu; fazu očajničkih protesta protiv vlasti. Štrajk glađu je poslednje mirno sredstvo borbe protiv nepravedne vlasti. Srbija postaje zemlja ne samo besnih, već i očajnih ljudi – zaključuje naš sagovornik.

Ozbiljan izazov i iskušenje za vlast i Vučića lično
Đorđe Vukadinović, istraživač javnog mnjenja i urednik Nove srpske političke misli, kaže za Danas da štrajk glađu Dijane Hrke objektivno predstavlja ozbiljan izazov i iskušenje za vlast i Vučića lično, jer su čak i oni svesni da se protiv nje ne može ići na onaj način na koji se uobičajeno i već rutinski obračunavaju sa opozicijom i studentima.
– No, zbog svojstvene im arogancije i bahatosti nastavili su po inerciji i mislim da im je to u prvim danima njenog štrajka glađu nanelo priličnu političku štetu – objašnjava Vukadinović.
Međutim, dodaje, Vučić je vrlo brzo shvatio kako stvari stoje i krenuo u operaciju „kontrole štete“, muzika iz „Ćacilenda“ je utihnula, a on krenuo u kvazi-humanitarnu ofanzivu sa zabrinutim obraćanjima i „pozivima na dijalog i toleranciju“.
– Ne verujem da je to ubedilo niti impresioniralo širu javnost, kao ni strane posmatrače, ali mislim da je, eventualno, tim novim lupingom i drastičnom promenom retorike možda donekle umirio nelagodu koja se počela širiti među „mekšim“ delom sopstvenih birača. Tako da verovatno neće imati većih ni trajnijih negativnih posledica po rejting unutar njegovog biračkog tela – kaže naš sagovornik.
On podseća da je tokom svih prethodnih godina, a pogotovo poslednjih meseci, Vučić daleko odmakao u procesu „zombiranja“ i „lojalizacije“ svojih glasača i skoro da je nemoguće zamisliti događaj, izjavu ili pojavu koja bi to „tvrdo jezgro“ mogla pokolebati.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


