Betoven, foto: Heinz-Dieter Falkenstein / imageBROKER / ProfimediaU olujni ponedeljak u martu 1827. godine, nemački kompozitor Ludvig van Betoven preminuo je nakon duge bolesti.
Betoven je ležao u krevetu od prethodnog Božića, pogođen žuticom, sa otečenim udovima i stomakom, dok je svaki dah bio borba.
Kada su njegovi saradnici pregledali lične stvari, pronašli su testament koji je Betoven napisao četvrt veka ranije – molbu svojim braći da detalje o njegovom zdravstvenom stanju učine poznatim javnosti.
Danas nije tajna da je jedan od najvećih muzičara svih vremena već u srednjim četrdesetim praktično bio gluv. Betoven je želeo da svet razume tu tragičnu ironiju, ne samo sa lične, već i sa medicinske strane.
Kompozitor je preživeo svog lekara skoro dve decenije, a skoro dva veka nakon njegove smrti, tim istraživača odlučio je da ispuni njegov testament na način koji Betoven nikada nije mogao ni da zamisli – genetskom analizom DNK iz autentičnih uzoraka njegove kose.
Otkrivanje zdravstvenih problema kroz DNK
„Naš glavni cilj bio je da rasvetlimo Betovenove zdravstvene probleme, među kojima je najpoznatiji progresivni gubitak sluha, počevši od sredine ili kraja 20-ih godina života, a koji je kulminirao time da je 1818. bio praktično gluv“, objasnio je biohemičar Johanes Krause sa Instituta Maks Plank za evolutivnu antropologiju u Nemačkoj, kada su rezultati objavljeni 2023, piše Science Alert.
Uzrok gubitka sluha nikada nije bio poznat ni njegovom ličnom lekaru, dr Johanu Adamu Šmidtu.
Problemi su počeli tinitusom u 20-im godinama, potom smanjenom tolerancijom na jake zvuke, da bi na kraju izgubio sposobnost da čuje više tonove, čime je praktično završio karijeru izvođača. U pismu upućenom braći priznao je da je „beznadežno pogođen“ do te mere da je razmišljao o samoubistvu.
Osim problema sa sluhom, Betoven je od 22. godine patio od jakih bolova u stomaku i hronične dijareje. Šest godina pre smrti pojavili su se prvi znaci bolesti jetre, koja se smatra delimično odgovornom za njegovu smrt u relativno mladih 56 godina.
Stari mit o olovnoj trovanju
Godine 2007. forenzičko istraživanje pramena kose, za koji se verovalo da pripada Betovenu, sugerisalo je da je trovanje olovom moglo ubrzati njegovu smrt. S obzirom na praksu upotrebe olovnih sudova i tretmana u to vreme, zaključak nije bio iznenađujući.
Međutim, najnovija studija iz marta 2023. razotkrila je teoriju – pramen kose nije pripadao Betovenu, već nepoznatoj ženi.
Autentični pramenovi kose potvrđeni kao verovatno Betovenovi pokazali su da je njegova smrt najverovatnije bila posledica hepatitisa B, pogoršanog alkoholom i brojnim faktorima rizika za bolest jetre.
Za ostale zdravstvene probleme, istraživači nisu mogli da pronađu definitivni uzrok.
Iznenađenje u DNK
Poređenjem Y hromozoma iz uzoraka kose sa modernim potomcima Betovenove paternalne linije otkrivena je neslaganja, što sugeriše vanbračnu aktivnost u generacijama pre rođenja kompozitora.
„Ovo otkriće ukazuje na vanbračnu paternitet linije između začeća Hendrika van Betovena oko 1572. i začeća Ludviga van Betovena 1770. u Bonu“, rekao je biolog Tristan Beg.
Sve to daleko nadmašuje ono što je mladi Betoven mogao da zamisli, kada je pre više od 190 godina zapisao svoju molbu svetu. Nikada nije mogao da sanja o tajnama koje će biti sačuvane dok su prijatelji i saradnici seckali njegovu kosu u olujni ponedeljak 1827.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


