Foto: Shutterstock/kim7Istraživanja pokazuju da mladi mravi koji obole oslobađaju poseban miris kao signal radilicama da ih uklone i time spreče širenje zaraze u koloniji. Zanimljivo je da matice, čini se, nemaju ovaj mehanizam samožrtvovanja.
Mnoge životinje kriju bolest iz društvenih razloga. Na primer, poznato je da bolesni ljudi rizikuju da zaraze druge kako bi i dalje mogli da idu u kancelariju – ili u kafić. Međutim, kolonije mrava deluju kao jedan „superorganizam“ koji radi na osiguravanju opstanka svih, slično kao što zaražene ćelije u našim telima šalju signal „pronađi me i pojedi me“, prema timu naučnika predvođenom Austrijom, prenosi rts.rs.
Mravinjaci su „idealno mesto za izbijanje bolesti jer hiljade mrava puze jedni preko drugih“, rekla je Erika Doson, bihevioralni ekolog sa Instituta za nauku i tehnologiju Austrije i vodeća autorka nove studije.
Kada odrasli mravi radnici obole od bolesti koja bi se mogla proširiti kroz koloniju, oni napuštaju gnezdo da uginu sami.
Međutim, mladim mravima, koji su još unutar čaure, onemogućena je ova vrsta socijalnog distanciranja.
Naučnici su već shvatili da kada su ove lutke terminalno bolesne, dolazi do hemijske promene koja proizvodi poseban miris. Odrasli mravi radnici se zatim okupljaju, uklanjaju čauru, „izgrizu rupe i ubacuju otrov“, rekla je Doson.
Taj otrov deluje kao dezinfekciono sredstvo, koje ubija i patogen koji ugrožava koloniju i lutke.
Za potrebe novog istraživanja, naučnici su želeli da utvrde šta je zapravo, i kako funkcioniše mehanizam koji nosi poruku: ‘Hej, dođi i ubij me’“, objasnila je Doson.
Najpre su naučnici posebnim metodama izvukli miris iz bolesnih lutaka malog crnog baštenskog mrava lasius neglectus, i kada su primenili miris na jedinke zdravog legla u laboratoriji, mravi radnici su ih ipak uništili.
Zatim je tim sproveo eksperiment koji je pokazao da bolesne lutke proizvode miris samo kada su mravi radnici u blizini, što dokazuje da je to namerni signal za uništenje.
„Iako je to žrtva – to je praksa u njihovom interesu, jer znači da će njihovi geni preživeti i biti preneti na sledeću generaciju“, kaže Doson. Međutim, postoji jedan član gnezda koji se ne žrtvuje.
Kada se matice zaraze unutar svojih čaura, one ne šalju mirisni upozoravajući signal, otkrio je tim, čiji su se članovi koji se zapitao „Da li varaju sistem?“
Međutim, otkrili su da „matične lutke imaju mnogo bolji imuni sistem od lutki radnica, te su stoga bile u stanju da se bore protiv infekcije – i zato mislimo da nisu signalizirale“, rekla je ona i dodala da se nada da će buduća istraživanja ispitati da li se matične lutke žrtvuju kada postane jasno da neće pobediti infekciju.
Studija je objavljena u časopisu Nature Communications.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


