U Briselu nisam video stalne pijace, toj svrsi namenjene prostore, poput naše Bajlonove, Zelenog venca. Ovde se pijace sele. U ponedeljak su na jednom mestu, u utorak na drugom.
Prodavci nose kamionetima tezge, postavljaju ih na trgovima i ulicama, a kvarljive robe poput ribe, sireva, mesa, imaju kamiončiće – „prodavnice“ sa frižiderima za čuvanje proizvoda, dok im se jedna bočna strana pretvara u tezgu.
U zoru, okupiraju trg, iznose tezge, povrće, voće, cveće i rasade za bašte iz svojih kamiona i raspoređuju ih po trgu. Kamioneti – prodavnice kvarljive robe zauzimaju mesta među tezgama i pijaca može da počne sa radom. Oko dva sata po podne, po zatvaranju pijace, prostor se čisti, pere i vraća svojoj prvobitnoj nameni. Saobraćaj se uspostavi, automobili se parkiraju na mestima gde su još pre pola sata bile tezge.
Odlazak na pijacu vikendom je neretko porodični izlazak. Deca trčkaju uz roditelje, dok one najmlađe roditelji guraju u kolicima. Posle obilazaka tezgi seda se u kafanice koje zaokružuju pijacu, mada ima i pokretnih „bircuza“ koji se sele sa pijacom. Posle pauze uz kafu ili češće pivo, u Belgiji je pivo neizbežno, neko se priseti šta je zaboravio da kupi, dok drugi ostanu i na ručku na terasi kafane, naravno ako ne pada kiša, a ona je nažalost česta u Briselu i celoj Belgiji.
Na pijaci možete naći svakojaku robu od domaćih jabuka do južnog voća poput svežeg ananasa i manga, dimljene haringe, kobasice iz Ardena, skoro sve vrste belgijskih sireva, običan krompir, pečurke… Jedna pijačna kafanica nosi naziv „Povratak izvorima“. Rekao bih, da njeno ime najbolje ukazuje na svrhu ovih pijaca i razlog što u njima, umesto u supermarketima, povremeno ili stalno kupuju građani.
Manje-više sve sem svih vrsta lokalnih sireva, poneke regionalne kobasice, posebnih začina, naći ćete i u velikim marketima. Čak ćete u njima naći i francuske sireve, vina, sladoled, polugotova jela… što ćete uzalud tražiti na pijaci. Međutim proizvod sa pijace podseća na nekadašnje, nije depersonalizovan, nije na putu od ribara koji ga je upecao do vas „izgubio dušu“, poput očišćene dimljene haringe zapakovane još u fabrici, ko zna gde, u hermetički zatvorenu plastičnu kutiju, dok je ona sa pijace „izvorna“, kao nekada, neočišćena, sa kičmom i kostima uvijena pred vama u papir.
Naivan kupac će reći da na pijaci zna i proizvođača i prodavca. Iako su u Briselu i Belgiji, prodavci ribe obučeni sa ponekim mornarskim detaljem – kapom, jaknom, oni su profesionalni prodavci koji su sa ribarenjem povezani isto kao i prodavac ili kasirka u supermarketu. Čak je i poreklo proizvoda isto tako znano, kao i onih na našim beogradskim pijacama. Ne samo da je očito da prodavac ne zna odakle je stigla banana, još manje avokado ili… Većina proizvoda, kao i na našim pijacama, ovdašnji pijačni prodavci kupuju na kvantaškim pijacama.
Ali znano je da svaki proizvod prodaje iluzija, koju on stvara. Belgijske pijace stvaraju utisak da čuvaju nekadašnje vrednosti, kao što ime briselske pijačne kafane ukazuje, kako kod kupaca ili samo ljubopitljivih šetača koji retko šta i kupe, tako i kod ispičutura, koji ispijaju ista piva koja mogu naći i u samoposlugama.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


