Prelazak sa konzumiranja masnoća životinjskog porekla na konzumiranje uobičajenih biljnih ulja (npr. suncokretovog, kukuruznog, šafranovog) utiče na snižavanje holesterola, ali uz snižavanje ukupnog holesterola snižava i HDL (korisni holesterol), što je štetno po organizam. Jedino ulja koja snižavaju i ukupni holesterol i LDL (loši holesterol) a ne utiču na HDL (korisni holesterol) jesu korisna po organizam. To su: mononezasićene kiseline iz maslinovog ulja, badema, lešnika i oraha.
Masti su jedan od tri glavna sastojka hrane koju unosimo (pored belančevina i ugljenih hidrata). One su izvori energije, nosioci vitamina A, D, E i K, nosioci viših masnih kiselina – linolne, linolenske i arahidonske (čiji nedostatak dovodi do promena na koži, sluzokoži i zastoja u rastu), neophodne su za izgradnju steroidnih hormona i vitamina D3, vezane su za alfa i beta proteine (lipoproteine) i imaju važnu ulogu u imunoj reakciji antigen-antitelo, služe za sintezu endogenog holesterola, glicerida, fosfolipida i imaju gradivnu ulogu (u izgradnji ćelijske opne, rastu, sekreciji lojnih žlezda i mlečnih žlezda).
Uticaj masti na zdravlje
Novija istraživanja priznaju da vrsta masti koja se unosi u organizam ima veliki uticaj na celokupno zdravlje. Od osetljive ravnoteže masnih kiselina iz masti unutar ćelije zavisi sklonost ćelije da podstakne ili spreči neka oboljenja. Utvrđeno je da na zgrušavanje krvi i sve vrste zapaljenja znatno utiču supstance slične hormonima – prostaglandini, tromboesani i leukotrijeni; zajedničko ime im je eikozanoidi. Takođe je utvrđeno da njih stvaraju masti iz hrane. Vrsta i količina unetih masnih kiselina određuje vrstu i količinu proizvedenih eikozanoida i preko njih direktno utiču na razvoj različitih oboljenja. U poslednje vreme se kaže: „Kakve masnoće jedete, takvi ste“.
Kako utiču razne masti
Za razvoj eikozanoida su najznačajnije dve vrste masnih kiselina.
1. Masne kiseline omega 3 kojih najviše ima u morskim organizmima, ali i u nekim kopnenim biljkama i
2. Masne kiseline omega 6, kojih ima u uljima kopnenih biljaka (kukuruzno, suncokretovo i šafranovo ulje) i u telu životinja koje se hrane ovim biljkama.
Unos omega 6 kiselina dovodi u organizmu do njihove promene u arahidonsku kiselinu, a ona stvara supstancu koja ima snažno inflamatorno dejstvo (podstiče upale) ili izaziva „lepljivost krvi“ i sužavanje krvnih sudova, sniženje imuniteta i pojavu raka.
Masti iz morske hrane omega 3 se pretvaraju u supstance koje deluju suprotno: protiv slepljivanja trombocita (krvnih pločica), šire krvne sudove i smanjuju zapaljenja i oštećenja ćelija (pojavu raka). Pošto ishranu čine mešavine masti omega 3 i omega 6, jasno je da će zdravo stanje organizma zavisiti od vrste hrane i količine pojedinih vrsta kiselina koje će prevagnuti. Borba između ovih kiselina odvija se neprekidno, iz dana u dan. Ishod te borbe je osećaj zdravlja.
Uloga masnih kiselina
Neutralne masti – trigliceridi – iz hrane razlažu se u organizmu na glicerol i masne kiseline.
Postoje dve vrste masnih kiselina
1. Zasićene masne kiseline (estri palmitinske i stearinske kiseline i gliceroli) su životinjskog porekla (masno mesto, puter i većina sireva) i u čvrstom su stanju.
2. Nezasićene masne kiseline – to su masti biljnog porekla i estri oleinske kiseline, kao i estri linolne i linolenske kiseline (iz lana, konoplje, klica žitarica, iz kikirikija), estri arahidonske kiseline i masti iz koštunjavog voća i maslina.
Ove kiseline se dele na
a) mononezasićene kiseline
b) polinezasićene: omega 3 i omega 6
Omega 3 se nalazi u ribama severnih mora (skuša, sardela, haringa, losos) i u biljkama: orasima, lanenom semenu, semenu konoplje, repice, i u bademu. Ulja iz biljaka imaju 1/5 sposobnosti u odnosu na one iz riba, jer su kratkolančana i da bi ih organizam iskoristio, mora da ih pretvori u dugolančana. Omega 6 masne kiseline nalaze se u svim uljima koja obično koristimo za ishranu.
Šta je važno za normalizaciju masnoća u krvi
Kod terapije hiperholesterolenemije važno je da se ukupni holesterol smanjuje, a HDL (dobar holesterol) povećava. Cilj treba da bude povećanje HDL, koji onda neutrališe LDL (loši). U tome veliku ulogu igra dovoljan unos omega 3 nezasićenih masnih kiselina.
U lečenje hiperlipoproteinemije (povišene količine masnoća u krvi) tri stvari igraju ključnu ulogu:
1. Dijetetski režim
2. Fizička aktivnost i regulisanje telesne težine – ovo je imperativ
3. Lekovi se uzimaju samo ako je neophodno, ako ne bolje ih je izbegavati
Dijetetski režim podrazumeva smanjenje ukupnog unosa masti na 25-30 posto energetskog unosa.
Važno:
Ako se unos masti smanji ispod ovog procenta, onda će se kalorije nadoknađivati iz ugljenih hidrata, pa će organizam stvarati endogene trigliceride.
Od najveće je važnosti voditi računa o unosu količine hrane i pića, jer se sav višak pretvara u masnoće i deponuje u vidu masti u masnom tkivu. Zato nije preporučljivo koristiti ni alkohol ni grickalice.
Važno:
Prilikom termičke obrade, dogotrajno ili ponovljeno korišćenje masnoća dovodi do oksidacije mononezasićenih masnih kiselina, one se pretvaraju u zasićene i stvaraju se lipidni peroksidi koji su vrlo štetni, jer su izvor slobodnih radikala.
Kakvih sve masti ima u hrani
Najčešća vrsta masti u hrani su neutralne masti – trigliceridi. Hemijski oni imaju glicerolsko jezgro i tri masne kiseline. Neutralnih masti ima u hrani i životinjskog i biljnog porekla.
Pored neutralnih masti, u hrani ima u manjim količinama fosfolipida, holesterola i holesterolskih estara. Holesterol po hemijskom sastavu nema sve elemente masti, ali ima neka fizička i hemijska svojstva masti: nastaje iz masti i metabolizam mu je sličan metabolizmu masti, pa se sa stanovišta ishrane smatra mašću.
Tekst je preuzet sa sajta www.zdravahrana.com
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


