Kuga, koja je nemilosrdno odnosila živote Italijana tokom više vekova, nadahnula je umetnike da stvore svevremenska dela. Dobri poznavaoci lika i dela književnika Đovanija Bokača tvrde da on nikada ne bi napisao provokativni „Dekameron“ da nije bilo „crne smrti“. Slična priča važi i za crkvu Santa Maria della Salute, koja uzvišenošću i lepotom pleni pažnju posetilaca Venecije.


Istorija kaže da je venecijanski senat nakon epidemije kuge u oktobru 1630. uputio zvaničnu molbu Svevišnjem: „Zaustavi pošast i izgradićemo crkvu Devici Mariji u čast“. Zahvaljujući božjoj volji ili poboljšanju vremenskih prilika, kuga je prestala. U znak zahvalnosti, sagrađena je velelepna građevina, čije ime u prevodu s italijanskog glasi „Gospa od zdravlja“. Bogorodici spasiteljki posvećena je i procesija koja 21. novembra svake godine kreće od Trga svetog Marka, najčešćeg prizora sa razglednica, do bazilike Salute.

Čak i pre prvog susreta sa gradom koji nosi nadimak „Nevesta Jadranskog mora“, privlačile su me fotografije planetarno poznate bazilike. Toj fasciniranosti verovatno je doprinela činjenica da naziv crkve smeštene na ostrvcetu San Đorđo asocira na moje ime. Čak i nesnosna vrućina i dosadni komarci koji su nemilosrdno napadali, nisu uspeli da umanje čar trenutka kada sam ugledala građevinu osmougaonog oblika, remek-delo baroka. Fasada od istarskog kamena predstavlja spoj istoka i zapada, budući da je uzvišena i jednostavna u isti mah. Unutrašnjost crkve podjednako je impozantna. Posetioci ne mogu da odvoje pogled od dela nekih od najpoznatijih italijanskih slikara i skulptora.

Priča o dugotrajnoj gradnji „Gospe od zdravlja“ podseća na motiv iz pesme „Zidanje Skadra na Bojani“, budući da je arhitekta Baldasare Longena potrošio čitavih pet decenija na taj projekat. „Biće to crkva kakvu svet nije video“, zakleo se na početku rada. Vekovi koji su usledili dokazali su da Longenine reči nisu bile puko hvalisanje, s obzirom na činjenicu da mnogi istoričari umetnosti tvrde da se takva građevina retko sreće, a ni pesnici nisu ostali ravnodušni.

Mada se zlosrećni avanturista Bajron smatra jednim od najveličanstvenijih umetnika koji su posetili Veneciju, Laza Kostić je s najviše ljubavi opisao baziliku koja je simbol tog grada. Zadivljen lepotom građevine, naš pesnik je ispisao stihove o patnji i čežnji za umrlom dragom. Iako je Veneciju posetio u pratnji supruge Julijane Palanački, Kostić je svoje najpoznatije delo „Santa Maria della Salute“ posvetio mladoj Lenki Dunđerski, zabranjenoj ljubavi i najvećoj inspiraciji.

Pesnik je osetio potrebu da se u svetom hramu izvini Bogorodici zbog činjenice da je kritikovao seču dalmatinskih borova zarad izgradnje crkava u Italiji. „Oprosti majko sveta, oprosti, što naših gora požalih bor“, uvodni su stihovi pesme koju sam zavolela u gimnazijskim danima.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari