Venčić za ĐurđevdanVenčić za Đurđevdan, foto: Iuliia Nemchinova / Alamy / Profimedia

Đurđevdan, praznik koji se obeležava 6. maja, u narodu se doživljava kao granica između zime i leta. To je dan kada se priziva zdravlje za ukućane, sreća za mlade u ljubavi, plodnost za stoku i rodna godina na poljima.

Iako crkva na Đurđevdan obeležava pogubljenje Svetog Georgija, narodni običaji duboko su ukorenjeni u starijim, predhrišćanskim verovanjima.

U središtu svih đurđevdanskih rituala nalazi se – venčić. Pleten od prolećnog bilja, najčešće zdravca, vrbe, koprive i selena, ovaj zeleni krug nosi simboliku zaštite, zdravlja i obnove. Deca i mladi kite se tim biljkama „da budu zdravi kao zdravac, napredni kao vrba i da kopriva sa njih spali sve bolesti“.

Uoči praznika, neko od ukućana odlazi u šumu i donosi mlade grane kojima se kite vrata, prozori i kapije – da godina bude berićetna, a kuća puna zdravlja i roda. U nekim krajevima običaji se obavljaju pre zore, uz ritualno umivanje biljem i kupanje u reci, na tzv. đurđevdanski uranak.

Žene i devojke posebno vode računa da uveče ponesu „omaju“ – vodu sa vodeničnog kola, u koju stave lekovito bilje. Tom vodom se ujutru umivaju, kako bi se od njih „otresla svaka muka i zlo“.

Nekada su se palile vatre, u verovanju da štite selo od veštica i zlih sila, a praznovalo se uz nadu da će vedar Đurđevdan doneti plodnu godinu.

Danas, iako mnogi običaji više nisu deo svakodnevice, venčić od bilja i dalje ostaje najlepši simbol Đurđevdana – znak poštovanja prema prirodi, novom životu i zdravlju koje svi prizivamo u sopstvene domove.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari