To što Srbija još uvek nije ratifikovala Evropsku konvenciju za naknadu štete žrtvama krivičnih dela sa elementima nasilja govori ne samo da država nema adekvatan i efikasan mehanizam za nadoknadu štete žrtvama već i da nije bila spremna da poradi na uspostavljanju takvog mehanizma kako bi zaštitila prava žrtava, kaže za Danas Elena Krsmanović iz nevladine organizacije Astra, koja se bavi problemom trgovine ljudima.

Na koji način je zakonski potrebno urediti oblast koja se tiče prava žrtava? Da li je potrebno izmeniti određene zakone?

– U cilju unapređenja zaštite prava na kompenzaciju, Astra je, pored inicijative za ratifikaciju Konvencije za naknadu štete žrtvama krivičnih dela sa elementima nasilja, osnovala i radnu grupu koju čine sudije, tužioci i advokati, a koja radi na izradi predloga izmena zakonskih rešenja u ovoj oblasti. Njihov zaključak je da je najpotrebnije izmeniti Zakon o krivičnom postupku i uvesti obavezu krivičnim sudovima da odlučuju o imovinsko-pravnom zahtevu žrtava u sklopu krivičnog postupka. Na taj način, ne samo da bi žrtve lakše ostvarile pravo na nadoknadu štete već ne bi morale da ulaze u parnični postupak koji se pokazao kao skup, dugotrajan, traumatizujući i neefikasan.

Astra godinama prati suđenja u slučajevima žrtava trgovine ljudima. Kakva je u praksi primena pravne regulative u oblasti procesuiranja i vođenja krivičnih postupaka?

– Iako je pravna regulativa u ovoj oblasti u najvećoj meri usklađena sa međunarodnim standardima, primena zakona u praksi je problematična i često nedosledna. Osim prava na nadoknadu štete, žrtvama se previše često ne štite pravo na zaštitu privatnosti, pravo na pomoć, savetovanje i informisanje o pravima i besplatnu pravnu pomoć, pravo na sigurnost u obimu koji bi žrtvama ovog teškog krivičnog dela omogućio minimum standarda zaštite. Kazne za trgovce uglavnom su bliske zakonskom minimumu – tri godine zatvora – a često se ovo delo prekvalifikuje, što dovodi do još blažih kazni i većih propusta u zaštiti žrtava.

Koji su najveći nedostaci sudstva kada je reč o ovim suđenjima? Da li sudije dobro poznaju materiju, odnosno da li im je potrebna dodatna edukacija?

– Najveći problem su nedosledna primena postojećih zakonskih normi i odredaba međunarodnih ratifikovanih dokumenata u pogledu položaja i prava žrtve trgovine ljudima, kao i nedostatak sistema besplatne pravne pomoći i efikasnih mehanizama za obeštećenje žrtava. Dodatna edukacija je svakako potrebna, jer žrtva, njena prava i potrebe nisu prepoznati kao važni u našem pravnom sistemu. Prava okrivljenog su u potpunosti zaštićena, dok se žrtve najčešće tretiraju isključivo kao svedoci koji treba da pomognu državi da uspešnije procesuira one koji su prekršili zakon, dok zauzvrat ne dobijaju ništa.

Zbog čega se žrtve silovanja i trgovine ljudima retko upuštaju u proces nadoknade nematerijalne štete?

– Žrtve moraju same da snose troškove nimalo jeftinog sudskog postupka, tako da njihov ulazak u parnicu često zavisi od toga da li dobijaju besplatnu pravnu pomoć od neke nevladine organizacije. Parnični postupak je previše dug, skup i traumatičan za žrtvu, a njegov ishod neizvestan. Osim toga, za 11 godina od uvođenja krivičnog dela trgovine ljudima samo jedna žrtva ostvarila je pravo na kompenzaciju, i to tek ove godine, tako da postojeća neefikasnost pravosuđa svakako dodatno demotiviše žrtve.

Koliki problem predstavlja neefikasnost pravosuđa?

– Rad suda često je spor i neefikasan, što uz pomenute probleme dodatno otežava položaj žrtve, jer ona godinama mora da se pojavljuje na sudu, iznova i iznova proživljava traumu kroz ponovljena svedočenja, suočava sa ljudima koji su je zlostavljali, trpi uvrede i nosi se sa pretnjama koje se, po pravilu, za vreme sudskog postupka protiv trgovaca intenziviraju… I nakon više godina takvog maltretiranja trgovci dobijaju vrlo niske kazne, a žrtva ne dobija ništa, čak i u slučajevima kada se kriminalcima oduzme imovina koju su stekli eksploatišući njihov rad.

Spremnost države

Kakvi su izgledi da Srbija u skorije vreme dobije poseban fond za nadoknadu štete žrtvama nasilja?

– Još je rano govoriti o fondu, ali kreiranje fonda ili nekog sličnog mehanizma koji će omogućiti efikasan pristup pravu na kompenzaciju za žrtve trgovine ljudima i drugih krivičnih dela sa elementima nasilja jeste naš krajnji cilj. U međuvremenu se nadamo da će država reagovati na inicijativu Astre i ratifikovati Konvenciju, te da će Ministarstvo pravde imati sluha i prihvatiti predloge izmena Zakonika o krivičnom postupku, koji će im uskoro biti predstavljeni. Ove reakcije ujedno će biti dobar pokazatelj da li je Srbija konačno spremna da ispuni obaveze vezane za zaštitu prava žrtava koje je preuzela ratifikacijom drugih relevantnih međunarodnih dokumenata.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari