KO JE OVAJ ČOVEK: Moskva i Tbilisi su prošli kroz teške političke međusobice, ali čak i moskovski mediji ne propuštaju da navedu Gruziju kao primer za ugled kad je o borbi protiv korupcije reč. Nema svetskog izveštaja o korupciji koji kao hvale vredan ne navodi gruzijski primer. A svoju uspešnu borbu protiv korupcije, Gruzija je započela oštrim zasecanjem u korupciju u obrazovanju. Nije potrebno mnogo zamarati mozak , pa shvatiti da je taj redosled ne samo logičan nego i neizbežan.

Čovek koga je korupcija provela kroz školu, samo na krilima korupcije može nastaviti kroz ceo život, profesionalni i politički. Mi se ovde malo bavimo državama kao što je Gruzija, pa smo sliku o tadašnjem gruzijskom predsedniku Mihailu Saakašviliju stekli na osnovu onog nesrećnog žvakanja kravate iz vremena najžešćih rusko-gruzijskih sukoba. Ali za vreme tog Saakašvilija, ma koliko izgledalo neverovatno, odvijala se ta pohvalna borba protiv korupcije. Recimo, testovi za upis na univerzitete sucentralizovani i pohranjeni u jedinstvenu bazu, a kriterijumi za dobijanje licenci toliko su zaoštreni da je broj škola i univerziteta desetkovan.

Ne bih da izvodim prebrze i površne analogije, ali i naš sadašnji ministar prosvete Srđan Verbić ima sada priliku da uzvrati onima koji su se pitali:ko je ovaj čovek? Njegova prošlonedeljna odlučnost da raščisti sa doktoratom rektora jednog privatnog univerziteta zahtevom za njegovom ostavkom, za šta je on nadležan, izgubiće senku izvesnog političkog obračuna koja se nad time nadvija, tek ako znači, kako bi i trebalo, poziv jednom drugom šefu, premijeru, da na ostavku prinudi svog podređenog ministra. I ako se posao nastavi ne izvlačenjem pojedinačnih (dokazano) izmišljenih ili prepisanih doktorata – po gradu se priča da su na jednom radu znali da doktoriraju mnogi – nego utvrđivanjem centralizovanog programa za opštu proveru. To što je dovedeno u sumnju postojanje doktorata jedne prestižne strane škole takođe se veoma zgodno jer se uklapa u dosta rašireno nabijanje na nos nama koji smo ovde ostali nekih diploma koje su navodno po svetu stekli pretežno oni čiji su roditelji to mogli da plate. Taj je detaljčić aktuelizovan tokom nedavnih poplava, kad se ispostavilo da ona deca koja su ovde ostala uopšte nisu otpad. Neki koji su ih, izokola, takvima predstavljali bilo je zgodno da ih još jednom zloupotrebe prikazujućih kao otpor. Da, ali otpor ovoj političkoj selekciji o kojoj sam upravo pričala.

IMA NEŠTO DOBRO I U INTERNETU: Izmišljanje doktorskih radova možda i nije tako česta pojava, ali plagiranje ne samo da nije nova nego uopšte nije ni retka pojava. Odmah da kažem: i nije uopšte rezervisana za države kao što je naša. Posle užasnih afera sa sveopštim nedopuštenim nadzorom koji su omogućila ova moderna čuda komunikacija, došlo je vreme i da se ona malo rehabilituju. Dakle, čim vest o nekom doktoru i doktoratu dopadne Internet mreže, mogućnost da prevara bude otkrivena je ogromna. Gotovo neizbežna. Samo neko treba malo da zagreje stolicu.

Pošto mi sada prolazimo kroz fazu obožavanja Nemačke, da se poslužim primerom te zemlje. Što nemački političari vole da budu doktori, čudo jedno. Malo im je i što su ponekad porodično već generacijama baroni, doktor je doktor. Broj nemačkih političara na najvišim funkcijama čija je doktorska titula dovedena u sumnju je gotovo impozantan, a pozicija koju su zauzimali i ugled koji su uživali oni čiji su doktorski plagijati dokazani, e to je već pravo čudo. U Nemačkoj je doktorska titula na studijima teologije, filozofije i pedagogije, doduše 33 godine posle odbrane doktorske teze, zbog „grešaka u citiranju i povremenog ne navođenja izvora“oduzeta ni manje ni više nego ministarki obrazovanja. Rad se zvao „Ličnost i savest“ i odbranjen je na Univerzitetu Hajnrih Hajne u Diseldorfu. Gorljiva katolikinja Anete Šavam ostavku je , za dobro funkcije i stranke, podnela odmah, ali se , doduše neuspešno, borila do suda. Ovog leta će preuzeti funkciju nemačkog ambasadora pri Svetoj stolici, kao prva ambasadorka katolikinja posle duže vremena. Dve godine ranije, afera je bila još mnogo veća. Tadašnjeg nemačkog ministra odbrane i barona Karl Teodor cu Gutenberga uhvatio je minhenski dnevni list Ziddojče cajtung u plagijatu doktorske disertacije na temu ustav i ustavnog ugovora u SAD i EU, koji je na Univerzitetu u Bajrojtu 2006. godine dobio najviše ocene. Onda je dnevni list Frankfurter algemajne cajtung objavio da su delovi tog doktorata u stvari u celosti prepisani delovi jednog članka iz tog lista. Pa je na Internetu otvorena stranica Guttenplag-Wiki: 271 strana ili 70 odsto Gutenbergovog rada stavljeno je pod sumnju. Univerzitet je Gutenbergu oduzeo titulu, a on je morao da podnese ostavku na svoju ministarsku funkciju.

Jesu li političari najveći plagijatori doktorskih radova i vlasnici nezasluženih diploma? Može biti, ali ne mora da znači. Da bez političara nema nikakve korupcije, to je jasno. Da oni najpre padaju u oči, pa i njihove diplome i doktorske titule i to je jasno. Da je njima najlakše da do doktorskih titula i sumnjivih diploma dođu i to je jasno. Ali da li su oni baš jedini , to još nije jasno. Očekuje se da ministar Verbić svoj posao završi.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari