Šta ja ovo čitam u novinama? Umesto na Andrićevom vencu, puč u Ateljeu 212. Deo, naime, ateljejskog glumišta zdravo je nezadovoljan upravnikovanjem Kokana Mladenovića, pa je glumište presavilo tabak i poslalo predstavku na neku neimenovanu, ili bar meni nepoznatu adresu, koja bi trebalo da Kokana smeni zbog raznoraznih nepravilnosti i levih skretanja. Dobro, to je glumištevo demokratsko pravo, takoreći krvavo stečeno, ama nešto ne pamtim da je glumište za SFRJotovog vakta ovako žučno smenjivalo upravnike. Drugačije se to onda radilo: dok se drugačije ne naredi, ovo vam je, dramoseri, upravnik. Tačka! I mir Božji.

Razmišljam nešto juče čime li se to Kokan zamerio našim Ardalionima i Talijinim vestalkama? Ono jeste, fakat, Kokan je poprilično impulsivan i, da kažemo, nediplomatičan, ama čovek nije ambasador nego reditelj i – dok se drugačije ne naredi – direktor pozorišta. Kad je onomad zaseo u vrelu fotelju Ateljea 212, Mladenoviću je pala na um jeretička misao da bi umetnici trebalo i da rade, a ne da dokoni sede u bifeu i da primaju platu. Pošteno, reklo bi se. Možda i jeste, ali se to umetničkim dušama nije svidelo. Duše su ovako rezonovale: ovde nam teče radni staž i socijalno, a padne i neka kinta, u međuvremenu (do nacionalne penzije) mi snimamo filmove i reklame (šta kome zapadne), dođemo dva tri puta mesečno u matičnu kuću i vozi Miško.

Znamo da su glumci velika deca, ali u ovim oskudnim vremenima i deca moraju da rade. A ateljejska deca i nisu neki radnici, mala im bajagi plata, a umetnički prohtevi veliki. Čuj, mala plata. Pa znaju li Ardalioni da je naše bivše Jego Sijatelstvo krvavo radio za, koliko ono bi, hiljadu i sto evra i – pored ostalih poslova – često morao i da glumi. Svima su nam male plate i honorari (Dule! Panoviću!) ali šta da se radi, show must go on, raditi se mora jer ako se ne radi – bude još crnje i gore.

Čudo jedno kako sklonost neradu dovodi do ideoloških sukoba i srpskih raskola. Kokan se, izgleda, predstavom „Zoran Đinđić“ zamerio mnogo jebenijim igračima od glumaca i glumičica, pa je sada u toku, je li, „šira društvena akcija“. Kuku, majko mila, koliko se ovde sve ponavlja? Kuku, majko mila, ko li će nam biti sledeći upravnik takozvanog Ateljea takozvanih 212 stolica.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari