Znam, hvala lepo, da je na ovu već potrošeno mnogo hartije i struje; da su analitičari izanalizirali, kolumnisti se iskolumnizirali, svi su smatrali i ukazivali. Vreme je da se spustimo na obični životni nivo i da razmotrimo suštinu stvari, koja je zapravo jednostavna.


Demokratska je stranka pretrpela tri ozbiljna poraza za kratko vreme: dva izborna (parlament i predsednik) i jedan postizborni (propast Borisove kandidature za premijera). Taj treći je pritom i ponižavajući. To je tako i tu ne pomažu nikakve priče o „nacionalnoj instituciji“ itd. Kandidatura dvostrukog gubitnika za premijera prevršila je meru, jer u politici nema utešnih nagrada ni „moralnih pobednika“; da li u partiji pokera onaj koji je imao ful traži od onoga ko je imao flaš da podele novce?

Hladno i taktički gledano, Demokratska je stranka u neprilici. Iz te neprilike moguća su samo tri izlaza: da ostane u sadašnjoj paralizi i ne izvuče nikakve konsekvence, sve zatvarajući oči pred stvarnošću; da se rascepi; ili da se preporodi i preobrazi, pa makar i unutrašnjim udarom i prevratom.

Najgori ishod bio bi tvrdoglavi stav da je sve u redu i šta sad, zašto bi se menjali? To je put u odumiranje i gangrenu, gubitak kontakta sa realnošću uz prateće posledice. Rascep (mada DS ima iskustva u tome) samo bi oslabio mainstream DS i neku (ili neke) od nje nastalu stranku. Prevrat, ajde da kažemo i puč unutar DS na duži rok najbolji je izlaz. Do prevrata može doći mirnim putem ili zaverom koja bi „dobro pripremila“ (kako su to drugovi komunisti govorili) sastanak GO ili čak neki vanredni kongres. Miran put je bolji i vidim da se Boris, Đido i Pajtić već kao nešto dogovaraju da se sastanu. Ama mi se nešto javlja da od toga ništa biti neće: Boris zamera Đidi „loše rezultate“ u Beogradu, što je drskost; Boris se sada gradi naivan, jer da nije samo on grešio, nego i drugi, pa da se to lepo polako analizira. Ne pomaže: on je bio Imperator, Padišah, Car Afrike i Azije, Samodržac, pa bi red bio da se upravo on zahvali na daljem angažmanu i da se povuče u miran život, a da posao prepusti uspešnijima. Uostalom, ta Komiža je mnogo fino mesto, razumem; ali trebalo je da ga ostavi za kasnije, a ne da se brčka dok mu je stranka u agoniji, a zaverenici snuju o prevratu, što je neizbežno i aksiomatski, jer drugačije ne ide. Uz dužno poštovanje mislim da se Borisova harizma izlizala – ako ju je ikada i imao, to jest. Sada je vreme da se uzmu u pamet i delaju brzo, „ne čekajući protok vremena, jer vreme nosi zlo kao i dobro i dobro kao i zlo, a hrabar čovek dela ne čekajući vreme“. Upozoreni su.

Još jedno, 451. ozbiljno upozorenje (što bi rekli Kinezi) dugujem vladajućoj koaliciji: dalje ruke od Saše Tijanića, da se ne biste pokajali! Saša je nezamenljiv, kao i Hloverka na HTV, pitajte mene, znam ga oduvek. To se ne dira, a i vi ne morate baš sve da zgrabite i obzinete odmah. Da parafraziram Hercegovce: kad vidiš da u Tijanića kuća gori, pali i ti svoju, nije to bez neke.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari