Očuvanje mrvice kulturnog kontinuiteta 1Živojin Rakočević Foto: Radio KiM

Dodelom nagrada i predstavom „Drita“ u izvođenju Narodnog pozorišta iz Niša i Puls teatra iz Lazarevca u Gračanici je u subotu uveče završen 52. festival profesionalnih pozorišta Srbije „Joakim Vujić“. Živojin Rakočević, direktor Doma kulture u Gračanici, koji je zajedno sa srpskom scenom NP Priština bio domaćin pozorišne manifestacije koja se posle 28 godina vratila na Kosovo i Metohiju, u razgovoru za Danas kaže da je festival ispunio umetnička i sva druga očekivanja organizatora: „od predugih aplauza, odličnih predstava, važnih utisaka i ličnih promena – pa sve do činjenice da u Gračanici i okolini, u jednom trenutku, nije bilo slobodnog kreveta za konačište“.

                       

*Kako je publika primila predstave profesionalnih pozorišta iz ostatka Srbije i da li je bila zainteresovana za prateći program – okrugle stolove, tribine?

– Mi imamo publiku, ali gotovo nikada ne pravimo događaje vikendom, jer ljudi beže iz geta čim dođe petak. Hoće da se pomere negde iz svoje jednoličnosti, makar nekoliko kilometara. Nedelja je u getu tako mrtav dan da e čini da psi lutalice beže od te tišine. Ponekad imate utisak da će odnekud – glavnom ulicom pored manastira – da krene da se kotrlja onaj žbun iz kaubojskih filmova. Onda je došao „Joakim“ i mi smo prošle nedelje u u pozorišnoj sali u 22 časa imali 70 gledalaca. Tog drugog dana već smo znali smo da je Festival uspeo, da će publika u velikom broju dolaziti na tribine, promocije, da će učestvovati u raspravama za okruglim stolom, da će biti s glumcima, da će uživo slušati najbolje rok grupe iz Kosovske Mitrovice…

* Da li su na Festival dolazili Srbi i iz drugih delova KiM i da li je među posetiocima bilo i kosovskih Albanaca – u sličnim okolnostima u Gračanici se mogu videti privatno pojedini albanski glumci?

– Dolazili su redovno profesori Bogoslovije iz Prizrena sa svojim suprugama i đacima, svaki dan je autobus vozio građane Kosovske Mitrovice do scene u Gračanici, a tu su bili i naši stalni gosti iz Kosovskog Pomoravlja. Eto, pomenuo sam samo one koji su putovali duže od trideset kilometara… Što se Albanaca tiče, kao i pre, dolaze i poznati i nepoznati, u malom broju, ali dolaze – da gledaju, razgovaraju, vide jedan prošli život.

* Kako su gostujuća pozorišta reagovala na uslove u kojima Srbi na KiM, pa i njihove kulturne institucije žive i rade?

– Oni koji nemaju ništa – ne traže i ne zahtevaju ništa, njima je sve dobro. Šta da traži Narodno pozorište „Bora Stanković“ iz Vranja, kad izgleda da nijednu svoju stolicu tamo nemaju. NJihove predstave, rasprave na okruglom stolu govore samo jedno: „Hoćemo da sačuvamo svoje pozorište i svoj dom“. Neki su, u početku, imali vrlo stroge zahteve oko „ruming lista“. Zamislite „ruming lista“ u enklavi – problem, fenomen, gradska potreba zbog koje krene ljuta rasprava, pa kad se vidi da ima gostiju koji spavaju kod domaćina po privatnim kućama, da nismo u gradu – onda se sve utiša.

* Da li se na primeru festivala „Joakim Vujić“ u Gračanici može sa stanovišta kulture govoriti i o fenomenologiji prinudne urbanizacije srpskih sela na KiM kao nametnutom i već 16 godina jedino mogućem modelu života kosovskih Srba, čijim se povratkom i opstankom u gradovima niko ozbiljno ne bavi?

– Balkanom lutaju skupine u potrazi za izgubljenim ideologijama ili nacionalnim snovima. Prištinu je 1999. godine zauzelo selo predvođeno „junačkom“ Drenicom i deurbanizovalo grad, prilagodilo ga sebi i svojim vrednostima. To je jedan od fatalnih procesa u kojima su gotovo sve izgubili građani Srbi i Albanci. Ovih prvih, recimo, u Prištini, Peći, Prizrenu ima manje od pedeset, ovih drugih ima mnogo više, žive daleko od javne scene novu, kako kažu, katunarsku – seljačku realnost. Srbi su izbačeni iz tih gradova i u getima oko njih žive svoju seljačku urbanost, žive reflekse mrtvih gradova, prave festivale, imaju pozorište, čuvaju mrvice kulturnog kontinuiteta.

Najviše nagrada predstavi „Perikle“

Nagradu za najbolju režiju u takmičarskom programu ovogodišnjeg festivala „Joakim Vujić“ dobio je Nikita Milojević za predstavu „Perikle“ u izvođenju Šabačkog pozorišta. Za glumačka ostvarenja nagrađeni su: Milan Vasić za ulogu u „Revizoru“ NP Priština, Žetica Dejanović za ulogu u „Igri“ Pozorišta „Bora Stanković“ iz Vranja, Vladimir Milojević za rolu u „Periklu“ i Aleksandar Radulović za ostvarenje u „Životinjskoj firmi“ NP Pirot. Nagrada za najbolju scenografiju dodeljena je Tatjani Radišić i Stevanu Bodroži za predstavu „Životinjska firma“. Za najbolju kostimografiju nagrađena je Jelena Stokuća za predstavu „Perikle“, a za originalnu muziku Vladimir Pejković za „Farenhajt 451“ u izvođenju NP iz Niša. Najbolji mladi glumac na 52. „Joakimu Vujiću“ je Miloš Vojnović u predstavi „Perikle“, a najbolja predstava specijalnog programa je „Gde je nestao Harms“ NP Niš. Specijalnu nagradu dobila je predstava „Hromi ideali“ NP iz Užica, dok je žiri okruglog stola kritike na najbolju predstavu proglasio „Revizora“ srpske scene NP Priština.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari