Stvarni problemi za Srbiju u odnosima sa EU i Zapadom mogli bi da nastanu ukoliko bi podržavala postupke Rusije prema Ukrajini, ocenjuje u intervjuu za Danas Dušan Reljić, šef predstavništva Nemačkog instituta za međunarodne odnose i bezbednost u Briselu, komentarišući poziciju koju je Srbija zauzela povodom ukrajinske krize.

On smatra da bitan interes Beograda, a to je dalje približavanje Evropskoj uniji, pruža Zapadu mogućnost da od Srbije na duži rok zahteva veći politički otklon od Rusije. Ipak, kako naglašava, u ovom trenutku „ukoliko bi Srbija zavela kaznene mere Rusiji, nanela bi sebi nesagledivu ekonomsku štetu“.

Koliko Srbija može da istrajava u neusklađivanju spoljne politike sa odlukama EU u vezi sa Rusijom i krizom u Ukrajini?

– Kandidati za članstvo u Evropskoj uniji obavezni su da usklađuju svoju spoljnu politiku sa stavovima i merama EU. Međutim, od države koja jedva da je počela pregovore o pristupanju mislim da niko ne očekuje da vodi potpuno podudarnu politiku sa linijom Brisela. Naročito kada same članice EU imaju znatne teškoće da utvrde zajedničku liniju u odnosu na krizu u Ukrajini. Stvarni problemi za Srbiju bi verovatno mogli da nastanu ukoliko bi podržavala postupke Kremlja. To, međutim, nije moguće već i zbog toga što Beograd, zbog Kosova, ne može da prihvati jednostrano otcepljenje Krima. Kao što Srbija nije priznala otcepljenje delova teritorije Gruzije.

Imajući u vidu sve učestalije i jasnije apele čelnika EU da Srbija to učini što pre, kako bi se mogle manifestovati posledice odbijanja Srbije da zauzme stav prema Rusiji kao EU?

– Nije verovatno da bi neko mogao da rizikuje da prekomernim pritiskom na Beograd ugrozi osnovni interes Zapada u jugoistočnoj Evropi, a to je da privede Beograd i Prištinu održivim obavezama u međusobnim odnosima. No, bitan interes Beograda, a to je dalje približavanje EU, pruža Zapadu i mogućnost da od Srbije na duži rok zahteva veći politički otklon od Rusije nego što je to sada slučaj.

Kakve bi bile posledice ukoliko bi Srbija uvela sankcije Rusiji? Kakav potez Rusije prema Srbiji bi se mogao očekivati?

– Rusija, Nemačka i Italija su najvažniji spoljnoekonomski partneri Srbije. Kao i za priličan broj drugih država, Rusija je glavni snabdevač Srbije naftom i prirodnim gasom. Porez koji srpska država ubire na osnovu prometa NIS čini znatan deo budžetskih prihoda. A NIS je u većinskom vlasništvu ruske korporacije Gazprom. Postoji i srpsko-ruski ugovor o bescarinskoj trgovini. Ukoliko bi Srbija zavela kaznene mere Rusiji, nanela bi sebi nesagledivu ekonomsku štetu. O ruskim uzvratnim merama zato je i izlišno nagađati.

U čemu se još sastoji konkretan interes Srbije, pa rizikuje i odbija EU u ovom slučaju, i pored činjenice da su evropske integracije najveći državni prioritet?

– Pored upravo naznačenih ekonomskih interesa koji Srbiju, kao i nemali broj drugih evropskih država, vezuju za Rusiju, postoji i interes Beograda da očuva podršku Moskve u SB UN u vezi s Kosovom. Dokle god makar jedna od članica Saveta bezbednosti odbija da prihvati članstvo Kosova u UN, a to sada čine Rusija i Kina, Priština neće imati puni međunarodni suverenitet, neće biti ravnopravna država u međunarodnom sistemu. Tako će Beograd moći da nastavi da smatra da je po međunarodnom pravu Kosovo i dalje deo Srbije.

Kako komentarišete odnos Srbije prema BiH i Republici Srpskoj u kontekstu navoda da je Aleksandar Vučić u velikoj meri zahladio odnose s Banjalukom i da je spreman da ispuni i taj zahtev EU – da Srbija postane faktor stabilnosti i očuvanja integriteta BiH?

– Otkad je Slobodan Milošević potpisao Dejtonski sporazum, nijedna vlada u Beogradu nije imala drugu mogućnost nego da prihvati da postoji međunarodno priznata država Bosna i Hercegovina. Posebno ukoliko teži pristupanju EU i saradnji sa NATO. Stepen bliskosti vladajućih krugova u Beogradu i Banjaluci je otad samo stvar dnevne politike i odraz međusobnih odnosa pojedinih političara.

O Vučićevom susretu sa Merkelovom

Da li je tačno da Aleksandar Vučić uživa puno poverenje Nemačke?

– Već pre sredine juna novi premijer Srbije trebalo bi da se sastane s nemačkom kancelarkom Angelom Merkel u Berlinu. To je svakako priznanje za preokret u njegovom političkom usmerenju tokom proteklih godina, a odnosi se pre svega na odustajanje od mnogih stavova Beograda u odnosu na pitanje Kosova. Dokle god opstaje utisak da donosioci odluka u Beogradu ne odstupaju od takvog pravca, vodeće zapadne zemlje će im pružati podsticaje.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari