Nepošteno je da se Hrvatska poziva na Tita

– Dok je postojala SFRJ bio je red da svugde budu Titove slike. Budući da se to raspalo u ratu i da više nema te vrijednosti, te SFRJ, onda je meni, zapravo, u svim bivšim republikama nepotrebno stavljati Titovu sliku… Tuđman je tu bistu tamo stavio krajem 90-ih, iz jedne svoje iskrivljene percepcije, kao Tito Hrvat, Tito antifašistički borac, ja mislim da je ta Tuđmanova interpretacija kriva, i sad je konačno ta Titova bista uklonjena i ne vidim u tome ništa loše. Ne može se Hrvatska pozivati na Tita, kao što se ne mogu na Tita pozivati ni Srbija ni Bosna, ako to nije Jugoslavija. Tito je bio jugoslavenski predsjednik i budući da je ono što je stvorio nestalo onda je zapravo i nepošteno da se Hrvatska poziva na Tita. Ne može Hrvatska izvlačiti iz Tita ono što joj odgovara, niti Srbija, niti Bosna, niti Slovenija. To je paradoks – kaže Barić.

* Miroslav Tuđman, sin Franje Tuđmana, ipak je izjavio da je Tito zaslužan što su neki delovi Hrvatske danas u njenom sastavu. Da li se Tito, sa stanovišta interesa Hrvatske, ocenjuje više pozitivno ili negativno?

– Ja ne mogu reći da li je više pozitivno ili negativno, to je priča koja se može pričati deset dana. Ali, kad je jugoslavenska armija priključila Istru Hrvatskoj i Jugoslaviji, a ne Hrvatskoj, dakle nije Tito priključivao Istru Hrvatskoj da bi onda nakon 45 godina Hrvatska se izdvojila iz Jugoslavije, nego da, da to bude Hrvatska, ali da Hrvatska bude u Jugoslaviji. Hrvatska je kroz povijest, kao i Srbija, dijelove teritorija dobivala, dijelove teritorija gubila, i sad ima granice kakve ima. Nije Tito 1945. zauzeo Istru da bi Franjo Tuđman 1991. tu Istru sa drugim djelovima Hrvatske odvojio od Jugoslavije. Sjetite se u Srbiji kakva je bila povika na Tita krajem 80-ih, govorilo se on je rascijepio Srbiju na tri djela, ali dok je on bio Kosovo je bilo u Srbiji i Jugoslaviji. Ali, eto, stvari se mijenjaju…

* U Srbiji ima onih koji kažu „Tito je bio krvnik srpskog naroda“. Kako je sa hrvatskim narodom?

– To su prejaki epiteti, ali činjenica je da je on je bio na čelu revolucionarne komunističke partije, koja je preuzimala vlast u revoluciji, i da u tom preuzimanju vlasti od 1944-1946. jesu zaista stradali ne samo oni koji su bili suradnici okupatora ili ratni zločinci nego su stradali i mnogi koji su bili klasni protivnici. Stoji da je on Srbiji makao monarhiju, uveo republiku. Stoji da je tradicionalne srpske institucije i ono što se oblikovalo još od 19. stoljeća, uništio. Tako da meni nije jasno zašto i u Srbiji postoje neki skupovi i pozivanje na Tita, kad se Srbija sasvim solidno može pozvati na svoju tradiciju od srpskih ustanaka, Kneževina Srbija, Kraljevina Srbija, samostalna država, Prvi svjetski rat, pa čak i Kraljevina Jugoslavija. Srbija se čak lakše od Hrvatske može na svoju državnu tradiciju pozivati jer zaista ima jednu bolju državnu tradiciju od 19. i početka 20. stoljeća. A reći: Tito je dželat ili Tito je legenda, to ne odgovara na pitanje.

* Kakav uticaj Titova ideologija danas ima u Hrvatskoj?

– Ona stvarna Titova ideologija, vladavina Saveza komunista, socijalističko samoupravljanje, udruženi rad, industrija koja ga je provodila, to ne igra nikakvu ulogu, zato jer to više ne postoji. A utjecaj nekakav u javnom i kulturnom prostoru? Ima to jedno, tako, pomodarsko pozivanje na određene elemente Titovog vremena. Ali to su zapravo periferni fenomeni: novi val, muzika, neki kulturni događaji. Po mom mišljenju, to nema veze sa suštinskim vrijednostima tog doba, bile one pozitivne ili negativne. Kada se vrijeme izmijenilo i došla nova epoha, kakav može biti utjecaj Titove politike. Ta se njegova država, ne njegovom krivnjom i željom, ali se raspala, nestala je.