Trampov izlazak iz TPP najavljuje talas protekcionizma 1Foto: Fonet/AP

Ako je neko još verovao ili se nadao da je tek inaugurisani predsednik SAD-a Donald J. Tramp u predizbornoj kampanji davao prazna obećanja o izolacionističkoj politici, već posle prvog radnog dana imao je priliku da se razuveri.

Naime, predsednik lokomotive globalizacije i slobodne globalne trgovine poslednjih 70 godina povukao je potpis SAD-a sa Transpacifičkog partnerstva (TPP), sporazuma o slobodnoj trgovini 12 pacifičkih zemalja Azije i obeju Amerika, na kom je poslednjih sedam godina radio Barak Obama.

Tramp povlačenje iz TPP pravda istim razlozima zbog kojih je Obama i započeo njegovo stvaranje – otvaranjem novih radnih mesta. Ali dok je Obama video prostor za privredni rast kroz veću trgovinsku razmenu sa manje barijera, Tramp je u jeftinom uvozu iz Azije, posebno Kine, mada ona i nije bila deo TPP-a, i ogromnom trgovinskom deficitu od oko 530 milijardi dolara godišnje video opasnost za američku proizvodnju. I ne samo da je Tramp napustio TPP, već je najavio i redefinisanje NAFTA – sporazuma o slobodnoj trgovini sa Meksikom i Kanadom.

Istovremeno, pred Kongresom se pojavio predlog zakona o istupanju SAD iz Ujedinjenih nacija, bez ikakvih šansi da bude usvojen, ali ipak šalje sliku o promeni raspoloženja u Americi.

Bregzit pa Tramp

Nakon Bregzita, ovo je novi udarac slobodnoj trgovini i početak ere protekcionizma, smatraju stručnjaci.

Javnost, a posebno kompanije su različito reagovali. Republikanski senator DŽon Mekejn je ovo nazvao greškom, upozoravajući da će slobodan prostor koji ostane iza Amerike iskoristiti Kina za jačanje svoje pozicije u najbrže rastućem regionu na svetu. Udruženje stočara Amerike je izračunalo da će zbog nepotpisivanja TPP-a imati 400.000 dolara dnevno manju prodaju jer će zbog carina njihova govedina biti skuplja od konkurencije. Veliki sponzor TPP-a bio je najveći svetski proizvođač sportske opreme Najki koji 40 odsto svojih proizvoda uvozi iz Vijetnama, jednog od potpisnika TPP-a, s obzirom da u proseku plaćaju 18 odsto carinu na taj uvoz. Prema računu udruženja maloprodavaca obuće, TPP bi im umanjio dažbine za 450 miliona dolara godišnje.

S druge strane, Trampov potez podržali su sindikati koji krive trgovinske sporazume za gubitke miliona radnih mesta, zatim neki demokratski senatori, kao i duvanska industrija koja je bila protiv ovog sporazuma prema kom ne bi mogla da tuži države zbog antipušačkih mera.

Može i bez Amerike

Ko je sve za, a ko protiv ostaje da se vidi kada menadžmenti kompanija preračunaju potencijalne dobitke ili gubitke, ali sudeći prema izjavama australijskog premijera izlazak SAD ne znači i kraj TPP-a.

NJegov stav deli i Singapur, čija ekonomija zavisi od trgovine, a čiji su zvaničnici poručili da je bilo kakav TPP bolji nego nikakav.

Ipak glavni igrači u ovom sporazumu su SAD i Japan koji čine 75 odsto ukupnog BDP-a svih uključenih zemalja. Japanski premijer Šinzo Abe je poručio da će pokušati da ubedi SAD da promeni odluku i da teško vidi TPP bez Amerike.

S druge strane malezijske vlasti su poručile da neće biti pogođene ovim jer se okreću Regionalnom ekonomskom partnerstvu u kom su među 16 zemalja i Kina i Indija.

Ali nije rasformiranje TPP-a jedino što je Tramp najavljivao pred izbore. Glavna spoljnotrgovinska agenda Trampove kampanje okrenuta je prema Kini sa kojom SAD ima najveći deficit od preko 300 milijardi dolara godišnje, ali i u koju su od 1990. godine američke korporacije uložile 228 milijardi dolara. U nameri da smanji deficit u trgovini sa Kinom razne najave su se mogle čuti, pa čak i da bi Amerika uvela carine od 45 odsto na kinesku robu. Kinezi već imaju spremne kontra mere u vidu carina, antimonopolskih istraga i raznih kazni protiv američkih firmi. Uostalom Kinezi su već 2012. godine u sporu sa Japanom oko ostrva demonstrirali spremnost da uđu u carinski rat.

Protekcionizam prešao Atlantik

I na taj dalekoistočni uzavreli lonac reakcije ima i Evropa. Kandidat konzervativaca za predsednika SAD-a Fransoa Fijon je na skupu u Berlinu pozvao Evropu da pooštri odnose sa novim predsednikom SAD-a rečima: „Mi moramo da se odbranimo istom merom. Trgovina je novo bojno polje globalizma. SAD i Kina se kreću prema trgovinskom ratu i Evropa ne sme da sedi skrštenih ruku“, objavio je Fijon upozoravajući da EU mora Americi uzvratiti istom merom na kazne za evropske kompanije i banke.

„Ovo bi mogao biti početak nacionalnih politika okrenutih ka unutra, a sa globalne tačke sve što je protiv slobodne trgovine je negativno, korak unazad“, kaže profesor ekonomije LJubomir Madžar dodajući da nije siguran ni da je ovo dobro za SAD, ali da je iznuđeno zbog sve težeg položaja američke srednje klase.

„Američkim radnicima poslove oduzima inostrana jeftinija konkurencija, ali i tehnologija koja ih čini nepotrebnima. Tramp je glasnogovornik tih grupa. Međutim ekonomske snage deluju u pravcu globalizacije i sve dok neko proizvodi tu robu jeftinije od američkih radnika naći će se način da ona uđe na američko tržište“, poručuje Madžar.

Globalizam menja stranu

Danijel Cvjetićanin, profesor na Univerzitetu Singidunum, ima nešto drugačije viđenje po kom deluje da je u SAD nadvladao industrijski nad finansijskim kapitalom.

„Pod uticajem finansijskog kapitala i Volstrita kapital se selio iz Amerike i baš ga briga za zaposlenost Amerikanaca. Rekao bih da dolazi era protekcionizma, jer je teško održati ravnotežu u SAD, ali i Evropi“, smatra on dodajući da bi u narednim decenijama tek moglo doći do velikog preokreta ako Kina uspe da aktivira svoje unutrašnje tržište od 1,3 milijardi ljudi čime bi postala svetska sila.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari