Razgovor jedne majke i ćerke 1Foto: Fonet/ Matija Kokovic

Dokumentarni film „Druga strana svega“ rediteljke Mile Turajlić, poznate po ostvarenju „Cinema Komunisto“, imaće svetsku premijeru na Međunarodnom filmskom festivalu u Torontu koji počinje danas.

Ovaj dokumentarac biće prikazan u okviru zvaničnog programa TIFF Docs, a govori o istoriji i demokratskim promenama u Srbiji kroz priču jednog stana u Beogradu koji je podeljen vratima koja su zatvorena više od 65 godina. Simbolizujući kako politika postaje lično pitanje, film je hronika jedne porodice koja postaje portret izbora koje pojedinac mora da čini boreći se protiv represije, ali i suočavajući se sa iluzijama tokom procesa tranzicije.

– Ja sam još kao svoj prvi film krenula da snimam ovaj dokumentarac. Ideja postoji bezmalo 12 godina. Film se zapravo bavi našim porodičnim stanom. Mi živimo u jednom od retkih preostalih podeljenih stanova u Beogradu, što je meni uvek bila prirodna stvar – da imamo ta zaključana vrata usred naše dnevne sobe i da iza njih žive neke druge, nevidljive porodice. Tek kada sam napunila dvadeset i nešto godina, počela sam da shvatam da je neverovatno da to i dalje postoji. Strancima je bilo jako teško objasniti šta je to – priča za Danas Mila Turajlić. Prema njenim rečima, želela je da ispriča priču o svojoj zemlji iz veoma ličnog ugla, i to iz određenog prostora – stana u kojem živi. Dok se priča odvija u stanu njene majke, pogled kroz prozor predstavlja Srbiju kakva je retko viđena u medijima.

– Kroz priču o jednom podeljenom stanu htela sam da napravim priču o Srbiji nekad i danas. Pošto je taj stan u našoj porodici od kad postoji, što je nekih sto godina, ta priča se vremenom pretvorila u hroniku jedne porodice ali i u priču o jednoj zemlji – kaže rediteljka.

Ona objašnjava da se ceo film dešava u tom zatvorenom prostoru, te da kamera nikada ne izlazi iz stana.

– Pozicija stana je takva, jer se nalazi na nekom strateškom mestu u centru grada, da sam ja pet godina snimala stvari kroz prozor. Snimila sam proteste na ulici, ljude koji stoje u redu za vize, svađe, tuče, komšiluk koji stoji ispred zgrade i priča… Kroz te poglede kroz prozor se u stvari dobija kontekst Srbije. Uz to pratimo i svakodnevicu tog stana, gde dolaze ljudi, dešavaju se diskusije, obroci, svađe…. Kroz tu malu istoriju dobija se i velika istorija – precizira Turajlić.

Iz trejlera i sinopsisa filma može se zaključiti da je glavni lik filma „Druga strana svega“ Milina majka – Srbijanka Turajlić, profesorka u penziji i ugledna društvena aktivistkinja.

– To se desilo potpuno neplanirano. Zapravo, vremenom je njen društveni angažman počeo da dobija na značaju u filmu. Pošto je ona jedini živi svedok istorije tog stana, postala je na neki način narator te porodične istorije, a onda se iz te porodične istorije priča preselila na njen život i kako je ona živela u tom stanu – kaže Turajlić.

„Ja pripadam onima koji misle da u ovoj zemlji treba živeti po svaku cenu“, izgovara u jednoj sceni Srbijanka Turajlić. To je rečenica koju većina javno deklarisanih patriota teško da bi moglo da izgovore. Na pitanje da li misli da će film promeniti percepciju njene majke u Srbiji, budući da je i ona, kao i svi drugi intelektualci uvek spremni da otvoreno da kažu šta misle, često bila viđena kao „nepatriota“ od strane onih koji misle da to jesu, Mila odgovara:

– Ja zapravo nemam svest kako nju ljudi u Srbiji percipiraju. Ja sam je uvek doživljavala kao svoju mamu. Iskreno, sve to što se dešavalo sa tim spiskom Naših doživela sam kao prilično incidentnu stvar, sporednu pojavu. Ali ja se nisam bavila time, niti je bila namera filma da se ičija percepcija o njoj menja. Ja taj film više vidim kao razgovor jedne majke i jedne ćerke – bilo koje – na temu kako je njena generacija živela svoje živote u ovoj zemlji i šta je sad ta baklja koju oni prenose nama, tj. kako će moja generacija da odluči da živi svoj život – kaže Turajlić.

Ona dodaje da joj je za film bilo važno da prikaže način na koji politika svima nama kroji lične živote, ali i na koji način mi odgovaramo na taj izazov, tj. da li uopšte odgovaramo. Manjak demokratije postoji svugde u svetu, a, kako kaže, univerzalnost ove priče je nešto zbog čega se film i našao na program festivala u Torontu.

– Kad sam našla francusku koproducentkinju i kad smo počeli da tražimo sredstva u inostranstvu, bile su dve reakcije. Prva je bila da se malo šta videlo o Srbiji što nije neki zapadni pogled, zbog čega je vrlo jasno dat predznak Srbima i srpskoj istoriji. A ovo je neki novi pogled, pre svega jer je to intiman film, iz vizure jedne porodice. A s druge strane, kada sam počela da snimam, nije me zanimala nikakva dnevnopolitička analiza, nego zaista ono što je univerzalno. Dakle, šta su koreni, šta je nasledstvo, šta je odluka da se negde gradi jedan angažovani život – univerzalne teme koje se mogu dešavati u Srbiji, ali i u bilo kojoj državi koja ima tako kompleksnu nedavnu prošlost. Te na tom nivou i kada nas je pozvao da prikažemo film, selektor Toronta rekao je da je to upravo priča o toj univerzalnosti i da film postavlja ova pitanja baš u trenutku kada jedna nova generacija mora da donese odluku na koji način hoće ili neće da se uhvati ukoštac sa nadolazećim problemima – zaključuje rediteljka.

Domaća premijera filma „Druga strana svega“ planirana je za decembar.

Otići ili ostati

– Otići ili ostati – to je jedno neminovno pitanje sa kojim se suočava svaka mlada osoba u ovoj zemlji, što je velika tragedija Srbije danas. Negde sam čitala da smo mi po „odlivu mozgova“ među prvima u svetu. Neminovno je da će se neko ko pravi svoj lični film o tome kako danas živeti u Srbiji baviti i tom temom – kaže Mila Turajlić.

Dosije Labudović

Mila Turajlić trenutno radi na filmu „Dosije Labudović“. U pitanju je priča o nastanku Pokreta nesvrstanih ispričana kroz objektiv kamere čoveka koji je taj uzbudljiv period snimao – Stevana Labudovića, snimatelja Filmskih novosti, određenog da prati predsednika Tita na putovanjima mira, počev od prve plovidbe Galebom do Indonezije, Indije i Burme.

– Taj film mi je bukvalno pao u krilo. Otišla sam u Alžir na jedan festival sa filmom „Cinema Komunisto“. Tamo sam videla neverovatno reakcije na film, što me je stvarno zbunilo. Zašto bi Alžirci imali takve reakcije na priču o Jugoslaviji?! Onda sam shvatila da je to moje nepoznavanje istorije, jer postoji jaka veza sa Jugoslavijom koja je podržala Alžir u njihovoj borbi za slobodu. Ja sam poznavala materijal Stevana Labudovića, jer sam provela godine kopajući po Filmskim novostima, ali nisam znala za celu njegovu priču i da ga je Tito poslao da snima Alžirski rat. Desilo se da su nam se putevi ukrstili u Alžiru, iako oboje živimo u Beogradu. Shvatila koga imam pred sobom i pošto sam imala kameru, počela sam da snimam čim sam ga upoznala – priča rediteljka.

Kako kaže, i sama je mislila da je sa periodom komunizma završila, te da nije imala šta više da kažem na tu temu. „Ponajmanje sam htela da pravim ‘Cinema Komunisto 2’. To mi je i bila najveća rezerva. Ali onda sam shvatila da je ovo mnogo ličnija priča. Da se bavim sudbinom jednog čoveka, ali da tu ima i drugih tema u koje bih volela da zađem poput Pokreta nesvrstanih ili pitanja kamere u oslobodilačkim borbama. Zbog ovog filma sam morala da snimam u Alžiru, išla sam u NJujork u Ujedinjene nacije, pa ću sad ići u Indiju. Vodi me na neka potpuno neistražena područja i celo snimanje se pretvorilo u neverovatnu avanturu – zaključuje rediteljka.

U Torontu i film Ivane Mladenović

Pored filma Mile Turajlić na Filmskom festivalu u Torontu biće prikazan još jedan film rediteljke iz Srbije. U pitanju je debitantski dugometražni igrani film Ivane Mladenović „Soldiers. Story from Ferentari“, koji će biti prikazan u selekciji Otkrića, u okviru koje se prikazuju ostvarenja koja predstavljaju po oceni selektora „budućnosti svetske kinematografije“. Ivana Mladenović je rođena u Kladovu, a studije filma završila je u Bukureštu u Rumuniji. Do sada je snimila tri kratka filma – „Milky Way“, „Pizza Love“ i „Afterparty“, kao i dokumentarac „Turn Off The Lights“. Ljubiteljima filma u Srbiji možda je najpoznatija po ulozi u filmu „Srca s ožiljcima“ slavnog rumunskog reditelja Radu Jude. I njen novi film snimljen je u Rumuniji. Filmski festival u Torontu održava se do 17. septembra. U pitanju je jedan od najznačajnijih filmskih festivala na severnoameričkom tlu, ali i u celom svetu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari