Da je pobedila Klintonova, SAD bi krenule u ratove 1Foto: Morell/EPA

Ne dopada mi se reč „Balkan“. To je Jugoistočna Evropa, koju su okupirali Habzburzi i Osmanlije, izmanipulisali njome i podelili je.

Godine 1908. Austrija je anektirala Bosnu i Hercegovinu i postojao je pokret za nezavisnost na srpskoj strani, sa pucnjima u Sarajevu, dok su u Evropi i dalje isprepletane katoličko-pravoslavne i hrišćansko-muslimanske linije, pa je ovaj region poprište takozvanih „evropskih potresa“, a termin „balkanizacija“ se odnosi na svaljivanje krivice i na domaće stanovništvo i na zavojevače. S druge strane, Jugoslavija, koja je postojala od 1918, predstavljala je nastojanje da se obnovi izvestan stepen autonomije i dostojanstva. Ja sam bio prvi generalni direktor Inter-univerzitetskog centra u Dubrovniku i Jugoslaviji je dobro išlo, ali Hrvati su želeli da se osamostale već 1970-ih i okrivili su Srbe za raspad države, kaže u razgovoru za Danas Johan Galtung, osnivač norveškog Instituta za istraživanje mira, utemeljivač naučne discipline studije mira i konflikta, i jedan od vodećih stručnjaka za proces globalizacije. Galtung je prošlog meseca u Beogradu učestvovao na međunarodnoj konferenciji Evropskog centra za mir i razvoj i Univerziteta za mir Ujedinjenih nacija.

Ocenjujući situaciju u regionu, naš sagovornik takođe navodi da „sada vidi kako se ponovo vraćaju neke jugoslovenske realnosti, ne u smislu uspostavljanja države, već svojevrsne zajednice“, uz opasku da podržava takav proces i da će biti još više toga. „Takođe, pozdravljam dobar rad institucija poput Evropskog centra za mir i razvoj u Beogradu, u kojem sam član Počasnog saveta, zbog njegove regionalne, evropske i, čak, međunarodne uloge“, ukazuje Galtung.

* Da li će ishod nedavno održanih predsedničkih izbora u SAD izazvati bilo kakve promene u svetskoj politici?

– Naravno, počev od odnosa sa Rusijom. Kako je to istakao Trampov tim, odnosi će se graditi na osnovu iskustava iz veka pre boljševičke revolucije, tokom koje je sve krenulo naopako, a drugi primer možete pronaći ako pogledate izdanje lista Koreja tajms od 16. novembra, gde se navodi: „Trampova pobeda će učvrstiti njegov odnos sa severoistočnom Azijom i Tramp će se možda uskoro sresti sa liderom Severne Koreje“. Trampova pobeda može da utiče i na situaciju na Zapadu, jer je taj veliki region sveta trenutno usredsređen na samoga sebe i ubrzano slabi.

* Kako ocenjujete aktuelne odnose između najvećih „svetskih igrača“ – SAD i Rusije?

– Sjedinjene Države su imale osećaj da su pobedile u Hladnom ratu i odnosile su se prema Rusiji, koristeći Jeljcina, kao prema poraženoj zemlji, nešto poput Nemačke i Japana nakon Drugog svetskog rata. Usled nesposobnosti SAD da shvate koliko su grešile, odnosno da komunizam nije okončan zbog američke politike, već zbog neispunjenih očekivanja, pojavio se Putin, koji je ponovo uspostavio dostojanstvo i autonomiju te gigantske države. SAD su potom umislile da je Rusija država samo sa jednim stanovnikom, Putinom, baš kao što su učinile sa Fidelom Kastrom, Sadamom Huseinom i drugima i nastavile su da gaje iluzije. SAD nikada nisu razumele da više ne vladaju okolnosti pod kojima je Krim predat Ukrajini 1954, da se Kosovo ne može koristiti kao presedan, te da se u slučaju Ukrajine treba zalagati za federalno, decentralizovano rešenje. Štaviše, Rusija uopšte nije izolovana, čak iako je odsečena od Zapada: Evroazija je velika, Šangajska organizacija za saradnju je deo toga i Rusija ima koristi od navedene činjenice.

* Prema vašem mišljenju, koje su trenutno najveće pretnje za svetski mir?

– Da je Hilari Klinton pobedila na predsedničkim izborima, SAD bi pokušale da se vojnim sredstvima vrate na izgubljene pozicije, ali to se verovatno sada neće dogoditi jer je pobedio Tramp. Terorizam, oružje slabih, samo je deo mašinerije Amerikanaca, koja je ubila preko 20 miliona ljudi u 37 država nakon Drugog svetskog rata.

* Koje države i narodi su imali najviše koristi od globalizacije, a ko su „veliki gubitnici“ u tom procesu?

– Globalizacija u jednostavnom smislu otvorenih granica za trgovinu donela je dobit onima koji nude proizvode najvećeg kvaliteta po najnižoj ceni, a to su Kina i Indija, gde živi 37 odsto svetskog stanovništva, sposobnog da snabde svet svim vrstama industrijske robe. Gubitnik globalizacije je Zapad, i SAD i EU, koje su nekada bile sposobne da učine ono što čine Kina i Indija, a sada su „nadjačane“. Navedeni proces počeo je „drugom revolucijom“ u Kini, 1980-ih, za vreme Sjaopinga, a Indija je „uhvatila priključak“. Indija, Kina i druge zemlje BRIKS-a, takođe su sve prisutnije na tržištu usluga, uključujući domen bankarstva, pa američki dolar gubi snagu u svetskoj trgovini. SAD pokušavaju da dominiraju poljoprivrednim sektorom, ali koristi koje ostvaruju su marginalne u poređenju sa prihodima koje ubiraju Kina i Indija, dok su muslimanske države fokusirane na poštenu trgovinu, i to im dobro ide, pa se tako takmiče sa Zapadom, a Latinska Amerika i Afrika takođe su u usponu.

Nada „ujedinjenih regiona“

* Kako gledate na dosadašnji tempo globalizacije?

– „Loša globalizacija“, koja je značila uspostavljanje finansijske i špekulativne kontrole SAD, odvijala se suviše brzo, dok je „dobra globalizacija“, koja podrazumeva deljenje brige za osnovne potrebe svih ljudskih bića i prirode, suviše spora. Ono što sada imamo je regionalizacija, i nadam se uspostavljanju neke vrste „ujedinjenih regiona“, u čemu dosad UN nisu uspele, ali možda će Generalna skupština UN sada dobiti veću ulogu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari