Živimo u svetu stvaranom po meri idealnog ljudskog bića. Sve što je drugačije i različito, što se ne uklapa u kalupe i šeme, smatra se manje vredno, nesavršeno i treba biti izolovano i odbačeno. Svi mi, koji smo „nesavršeni“ pokušavamo da se nekako uklopimo u svet „savršenih“, menjajući ga lagano prema mogućnostima, pitajući se ko je izmislio kriterijume za savršenstvo.

Društveni stereotipi i predrasude postoje u svim kulturama, bez obzira na to kom delu sveta pripadaju, samo su negde više, a negde manje izraženi. Robujemo predrasudama ne znajući da vrlo često jedan broj ljudi zbog toga ostaje bez elementarnih ljudskih prava.

Dok, sa jedne strane, postoje pisana pravila, po kojima smo svi ravnopravni i jednaki, sa druge strane društvo nam nameće nepisane norme ponašanja, koje su isključive za jednu ili više grupa građana. One se uče od najmlađih dana i prenose se sa kolena na koleno. Roditelji svoju žensku decu uče da budu strpljiva, poslušna i brižna kako bi se spremila za ulogu dobre supruge, majke i domaćice. Iskazivanje individualnosti i ličnih zahteva je potisnuto u drugi plan. Muška deca se, na sličan način, spremaju za svoju buduću ulogu „glave porodice“. Tako je generacijama stvarano okruženje u kome svako ima svoje mesto. Generalno gledano, muškarac je tu da obezbedi sigurnost porodici, a žena da ispunjava njegove zahteve i potrebe i da brine o deci. Pravila su postavljena, najvećim delom u korist muškaraca i potrebno je samo da ih se svi drže do kraja, onako kako su naučili.

Kada su žene sa invaliditetom u pitanju društvene uloge nema jer stereotipno mišljenje da ona zbog svog invaliditeta ne može da bude dobra supruga, majka, neko ko brine o drugima ili seksualno poželjna, stavlja je u poziciju da kao žena uopšte ne postoji. Što je stepen ženinog invaliditeta „teži“, teža je i mogućnost da se uklopi u norme i standarde. Sve ovo dovodi do toga da se ženi sa invaliditetom uskraćuju mnoga prava, naročito u oblasti zdravstvene zaštite. Nepristupačne zdravstvene ustanove, neodgovarajući pristup medicinskog osoblja i neprilagođenost medicinskih aparata za žene sa invaliditetom i nedostatak informacija su osnovni razlozi loše zdravstvene zaštite. Posebna barijera za žene sa telesnim invaliditetom odnosi se na ginekološke ambulante u domovima zdravlja i nepristupačne ginekološke stolice.

Od 156 domova zdravlja u Srbiji nijedan nije bio dostupan za žene sa invaliditetom, a samo je u GAK Narodni front postojala hidraulična ginekološka stolica gde su jedino žene sa invaliditetom iz Beograda mogle da obave preventivne ginekološke preglede. Trebalo je hitno pokrenuti veliku akciju zarad očuvanja njihovog zdravlja. Pred organizaciju …IZ KRUGA pojavio se izazov, sa jedne strane edukovati medicinsko osoblje o pravima i pristupu ženama sa invaliditetom, sa druge strane senzibilisati lokalne vlasti da iz svog budžeta odvoje sredstva za hidrauličnu ginekološku stolicu. Na kraju svega trebalo je podići nivo svesti samih žena sa invaliditetom o značaju preventivnih pregleda za očuvanje zdravlja i rano otkrivanje raka grlića materice.

Uspeh nije izostao. U Novom Sadu, Bačkoj Topoli, Kragujevcu, Nišu, Užicu i Kraljevu prepoznata je važnost jednakoj dostupnosti primarne zdravstvene zaštite i žene sa invaliditetom sad mogu mnogo više da vode brigu o svom zdravlju odlazeći redovno na ginekološke preglede. No, svakako, ovim akcija nije bila završena. Grad Beograd bio je kao šlag na tortu, izazov koji je morao sa posebnom pažnjom biti isplaniran.

Kampanja „Za sve nas zajedno“ pokrenuta maja 2010. imala je za cilj da odbornici Skupštine grada Beograda donesu odluku da u budžetu za 2011. isplaniraju sredstva za kupovinu četiri hidraulične ginekološke stolice za četiri doma zdravlja: Savski venac, Vračar, Palilula i Novi Beograd. Pojedinačni razgovori sa direktorima domova zdravlja bio je prvi korak u procesu zastupanja prava žena sa invaliditetom. Osim ljubaznih obećanja da će sredstva za ove namene staviti u svoje planove koji se predaju Sekretarijatu za zdravstvo Grada Beograda, drugo ništa nismo mogli da očekujemo.

Razgovori sa predstavnicima Sekretarijata protekli su začuđujuće lako, sa jedne strane argumenti, pozitivan pristup i želja da se pomogne u rešenju problema, a sa druge strane spremnost da se ispoštuje zakonska regulativa. Motivi obe strane, potpuno legitimni, doveli su do pozitivnog rezultata. Odluka je doneta i budžet usvojen. Četiri beogradska doma zdravlja će uskoro dobiti hidraulične ginekološke stolice, a oko 9.000 žene sa telesnim invaliditetom mogućnost da izaberu svog lekara ginekologa i obavljaju redovne preventivne ginekološke preglede, zajedno sa ženama bez invaliditeta, što je svakako preduslov za rano otkrivanje i lečenje raka grlića materice.

U celoj ovoj priči zatajili su mediji. Spot napravljen sa ciljem da senzibiliše društvenu zajednicu i pokrene žene sa invaliditetom na aktivnu ulogu, nijedna TV stanica nije želela da emituje. Tema diskriminacija i položaj žena sa invaliditetom nije mnogo zanimljiva za medije. Ukoliko priča nije senzacionalna i ne izazove šok gledaoca nije vredna pažnje ni novinarima.

Bilo kako bilo, stvari se lagano pomeraju sa mrtve tačke. Ravnopravnost i jednak pristup primarnoj zdravstvenoj zaštiti za žene sa invaliditetom je na vrhu prioriteta organizacije …IZ KRUGA. Dok svi domovi zdravlja u Srbiji ne budu dostupni i dok više ne bude postojala diskriminacija u ovoj oblasti nastaviće se sa ovom i sličnom akcijom.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari