Briga (nas) za decu 1foto FoNet

Bila sam nastavnica u srednjoj školi. Sada sam u penziji. Brinula sam o deci. I svojoj i tuđoj.

Najveća moja briga je oduvek bila njihova sigurnost. Zato što se OVDE o tome uopšte ne govori. Ne samo da se ne govori, već to nikada nije ni bila tema.

A to je, užasno važna priča.

Ja se već godinama uporno borim za JEDNOSMENSKU nastavu. Kada god o tome pišem postajem nevidljiva. Zato što naša država, i svi ostali, osim roditelja, ne shvataju ŠTA to znači. A to je neverovatan problem sa kojim smo se svi mi suočili, ali „smatramo“ da tako mora da bude.

E, pa ne MORA.

Krene tako dete u školu. Ima neverovatnih SEDAM godina. Do tada je bilo bezbedno u okrilju porodice i vrtića.

Osvane jutro. Tata i mama odu na posao. I dete prvi put, ostaje samo. Zamišljate li ŠTA sve može da mu padne na pamet od 8-14h? Vi ga zivkate svako malo, ali da li je to dovoljno?

Gladno je. Trebaju mu DVA obroka pre polaska.

Neko je zvonio na interfon.

U stanu je tišina. Da li se BOJI?

Da li domaći mora da uradi uveče, posle povratka iz škole? A spava mu se.

U CIVILIZOVANOM svetu decu ne ostavljaju same. Postoje i Zakoni koji to zabranjuju. U našem svetu se oslanjamo na babe i dede. AKO su tu. A ako nisu?

Ja sam se uklapala u smene sa svojom decom. Pa sam naknadno saznala za nekoliko užasavajućih stvari koje su radili za ono kratko vreme što su bili sami.

Kako se osećaju roditelji koji ih MORAJU ostavljati same?

Hoće li već jednom nekome pasti na pamet da je SUROVO i OPASNO to što radimo svojim klincima, jer NEMA para za škole!

Važnije je kupiti oružje, graditi stadione i puteve.

Pa se posle čudom čudimo. I za sve krivimo roditelje. Roditelje koji se trude i da rade i zarade, i da „uče“ sa decom, i da vozaju na treninge i da nabave i skuvaju. Roditelje koji se nađu u čudu da pored svega ne provode dovoljno KVALITETNOG života sa svojom decom.

Gde je tu DRŽAVA? Da li ona zaista zna šta znači slogan „Za našu decu“?

Nažalost, naša Država više ne brine o nama. Ni o deci, ni o starcima, ni o bolesnima i siromašnima… A većina njenih državljana je ZABORAVILA čemu ona služi. Pa su postali njene sluge, umesto gospodara.

Vreme je da se izborimo za bolji život naše dece.

Mira Karaoglanović

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari