Crni dan za hrvatsko novinarstvo

Srijeda je bila veliki crni dan za hrvatsko novinarstvo i za slobodni duh Hrvatske. Tko to ne vidi, treba dobro promisliti, koga to ne zanima, treba se zabrinuti. U Hrvatsku je, naime, uz famfare i pobjedničku pompu, ponovno uveden verbalni delikt. Pala je prva žrtva, a neumitno slijede i druge. Tko među nama? To je upravo neviđena blamaža za državu koja sutra treba ući u Europsku Uniju. Vijest je poznata. Sa sedam glasova za i dva protiv, Programsko vijeće HRT-a razriješilo je Tanju Šimić s mjesta direktorice programa HRT-a. Demokratski, a pogotovo medijski ekstremno nekompetentna većina članova Vijeća prethodno je izrežirala militantnu javnu kampanju protiv gospođe Šimić tražeći njezinu glavu zato što je u emisiji „Piramida“ gostovao vođa podunavskih Srba Rade Leskovac. Kao i svi drugi gosti tog magazina, Leskovac je odgovarao na pitanja iznoseći svoje mišljenje. Njegovi stavovi o Domovinskom ratu nisu se svidjeli personama iz Vijeća HRT-a. Te persone smatraju da je u Hrvatskoj njima dano da propisuju što tko smije reći i misliti. Zato su potpisali razrješenje direktorice programa javne televizije i jednim parafom vratili Hrvatsku ravno u mračna doba ranog staljinističkog komunizma kada su mediji morali oduševljeno pronositi slavu Partije i kada se od žena i djece tražilo da se, javno i službeno, odreknu sinova i očeva koji nisu na liniji crvene revolucije. Sjećamo se toga, jelte? Članak 133. Krivičnog zakona Socijalističke Republike Hrvatske, protiv kojeg su krajem osamdesetih demonstrirali hrabri, napredni i očajni građani Hrvatske.
Budući da su joj glavosječe iz Vijeća jasno dali do znanja da će je smijeniti i javno osramotiti jer „nije vodila računa o zaštiti nacionalnih interesa“, Tanja Šimić se slomila i dva dana ranije sama dala ostavku.
Vidim da se sada počinje raspravljati o tome zašto baš Tanja Šimić, a ne urednik Zabavnog programa koji emitira „Piramidu“? Zašto uopće direktorica, dakle članica Uprave, koja se nema ovlasti miješati u program? Zašto emisija iz vanjske produkcije kad je Leskovac i ranije gostovao u redovnom programu HTV-a ? Je li Tanja Šimić trebala zabraniti da Leskovac bude gost? Može li ona prekinuti emisiju koja ide uživo? Dakle, otvaraju se razna pitanja, ali nijedno od njih u osnovi uopće nije bitno. Bitno je jedino to da svaki čovjek ima pravo biti gost u programu HTV-a, kao i bilo kojeg drugog medija, te da svaki čovjek ima pravo iznijeti svoje stavove. Za Hrvatsku u Ustavu piše da je demokratska država u kojoj se svim građanima jamči sloboda govora. U medijima su nedobrodošli samo oni stavovi u čijoj je osnovi diskriminacija i oni koji potiču na nasilna kaznena djela. Na takve stavove, budu li negdje predstavljeni, novinar, urednik ili voditelj emisije moraju adekvatno reagirati kako bi oni pred publikom bili korigirani u skladu s ustavnim vrednotama otvorenog društva. Sve drugo rješava se isključivo u području debate, argumentacije i sučeljavanja različitih mišljenja. O stavovima gosta „Piramide“ Leskovca, vođe političke stranke registrirane u Hrvatskoj nota bene, ovdje uopće ne želim raspravljati. Tko ih ne podržava, dobro, tko ih podržava, opet dobro. Činjenica je, međutim, da on nije izgovorio ništa na što ne bi imao pravo kao slobodni građanin Republike Hrvatske. Ništa što bi drugim slobodnim građanima bilo zabranjeno čuti. Naravno da to nije jasno pretežnom broju članova Vijeća HRT-a jer smo se stotinu puta uvjerili da njihova mentalna konfiguracija – politički bliska HDZ-u Ivića Pašalića i Markice Rebića, a supstancijalno plod frapantne neobrazovanosti za demokraciju – preferira nametanje „pravih“ stavova, monolitnost, podobnost i ideološku stegu.