Ne ulazim u analizu sadržine napisa Zlatoja Martinova „Zašto su zaboravljene žrtve fašizma?“ objavljenog 30. oktobra u Danasu, s kojim se najvećim delom slažem (kao i s tekstom Predraga Simića „Zaboravljene žrtve“, na koji Martinov reaguje). Želim da ukažem na više faktografskih grešaka, kojih ne bi smelo biti, jer je o događajima o kojima obojica pišu objavljen niz knjiga i publikacija u kojima su detaljno iznete činjenice.

Na primer, o „Jevrejskom logoru Zemun“ opširno su pisali Milan Koljanin (knjiga Nemački logor na Beogradskom sajmištu, Beograd, 1992), Ženi Lebl (u knjizi Do „konačnog rešenja“ – Jevreji u Beogradu 1521-1942, Beograd 2001), Jovan Bajford i mnogi drugi, kao i velik broj stranih autora.

Logor na Starom sajmištu je od decembra 1941. do maja 1942. imao zvaničan naziv Judenlager Semlin (ne obrnuto), tj. Jevrejski logor Zemun, koliko znam, jedini u Evropi sa „jevrejski“ u nazivu. Međutim, u njemu nije bilo Jevreja iz Zemuna, koji su tek u leto 1942. odvedeni u Jasenovac i tamo pobijeni. U taj logor su od 8. do 12. decembra 1941. godine iz Beograda odvedene jevrejske žene i deca, mali broj starijih muškaraca i oko 650 Roma (tada Cigana), koji su iz do danas neutvrđenih razloga, pušteni iz logora uoči početka likvidacija. Jevreji su od marta do maja 1942. ugušeni u jednom kamionu „dušegupki“ i sahranjeni u rake iskopane u Jajincima, a nisu masovno ubijeni niti tu niti u Marinkovoj bari, Kumodražu ili Jabuci. Muškarci Romi i Jevreji iz Beograda i Banata su od avgusta do novembra 1941. bili kao taoci držani u logoru Topovske šupe, koji Z. M. ne pominje (izgleda da je tačno tvrđenje kako je Beograd bio jedini glavni grad u Evropi u kojem je tokom Drugog svetskog rata bilo koncentracionih logora, čak četiri: Staro sajmište, Topovske šupe, Banjica i Milišića ciglana) i odatle odvođeni na streljanje u Jabuci i nekim drugim mestima. To je trajalo dok u poznu jesen 1941. u Srbiji nije ugušen ustanak i obustavljene odmazde, tako da nije ispunjena kvota za streljanje, prema broju ubijenih i ranjenih nemačkih vojnika (100 za ubijenog, 50 za ranjenog). Činjenicu da je Staro sajmište bilo na teritoriji NDH neki pojedinci ovde gotovo dve decenije koriste kao argument da kvislinška vlada u Srbiji nije imala nikakve veze s njim. Činjenicu, pak, da je ta vlada sarađivala s okupatorom u pljačkanju, pronalaženju (uz novčanu nagradu za uspešne u tome), hapšenju i čuvanju pohapšenih Jevreja, a da je Beogradska opština logor snabdevala hranom, veoma lošom), neki pojedinci u Hrvatskoj isto toliko dugo koriste kao argument da je ta vlada bila ista kao ustaška. U takvom prepucavanju istina je uvek žrtva.

Aleksandar Lebl, Beograd

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari