Javni poziv Javnom tajnom servisu 1Foto: FoNet/Marko Dragoslavić

Putnik namernik koji je imao tu sreću ili nesreću da ga put, iz parka Tašmajdan, stepenicama, odvede ka glavnom ulazu u Javni tajni medijski servis, nije mogao da, posred istih tih stepenica, ne primeti spomenik Mići Orloviću izrađen u bleštavo belom kamenu.

Hronično posrnuloj srpskoj estetici – iz te i takve, hronično posrnule srpske estetike, vlast diletanata uspela je da okupi ono naposrnulije – pošlo je za rukom, pak, da od zavidno šarmantnog i vazda nasmejanog Miće Orlovića, načini zavidno grotesknog i budalasto nakeženog kamenog Miću Orlovića. Putnik namernik koji je, potom, imao tu sreću ili nesreću, da se udubi u estetiku kamenog Miće Orlovića, nije mogao da ne primeti da zvoncare i šimike na kamenom Mići Orloviću više pristaju Bjornu i Beniju iz grupe ABBA no stvarnom Mići Orloviću, te da Mića Orlović u desnoj ruci stiska predmet koji, koliko liči na mikrofon, toliko liči i na dildo.

Pisac ovih smrtno neozbiljnih redova ne može da se ne osvrne na neobičnu sudbinu Miće Orlovića, kome je plebs sedamdesetih godina uvalio dete crnče, ne bi li, potom, devedesetih godina, završio na prinudnom odmoru jer je odbio da se učlani u SPS, ne bi li mu neki, na koncu, posthumno, u ruke uvalili i dildo. Ali, nije sve tako crno, ne bih rekao čak ni da je sivo. Srećom, ima nečeg i te kako svetlog i svetog u ovoj konstelaciji, jerbo kameni Mića Orlović sad na stepenicama stoji postojano, kano klisurina, netremice gleda ka glavnom ulazu u Javni tajni servis, pokazujući nekima ono što i zaslužuju. Dakle, dildo.

Javni poziv Javnom tajnom servisu 2
Foto: Lična arhiva

Stoga je pisac ovih smrtno neozbiljnih redova uputio Javni poziv Javnom tajnom servisu i predložio dodeljivanje nagrada za najtajnovitije urednike i uposlenike decenije. Kako bismo izbegli mogućnost da Javni tajni servis uludo potroši narodni novac na žiriranje, te dnevnice i pijanke članova žirija, dobitnike nagrada imenovaće sam pisac ovih smrtno neozbiljnih redova, bez mogućnosti bilo kakvih naknadnih izmena, a pozivajući se na temeljne demokratske tekovine srpskog društva. Obrazloženje o dodeli nagrada možete pročitati u nastavku:

Gran-pri, Veliki zlatni dildo, dodeljuje se Bujošević Draganu, generalnom direktoru, zbog pravovernog i pravoslavnog izveštavanja Javnog tajnog servisa. A naročito zbog izveštavanja na dan 26. 12. 2024. godine (tog dana su agenti BIA pozivali studente na informativne razgovore i upadali na radna mesta njihovih roditelja), kada je udarna vest u redovnim vestima Radio Beograda bilo otvaranje renoviranog vrtića Šećerko u Ćupriji, čime su granice novinarstva pomerene do neslućenih, postmodernističkih, granica.

Druga nagrada, Osrednji srebrni dildo, dodeljuje se Stanojević Zoranu, Papić Gorislavu i ostalim urednicima i novinarima Javnog tajnog servisa kojima je ukazana čast da intervjuišu Aleksandra Vučića, a zbog osrednjih pokušaja da se rad Javnog tajnog servisa predstavi dostojanstvenim i časnim, a naročito zbog novinarske nesposobnosti da se suprotstave pasivno-agresivnoj patološkoj kukavici što se skriva iza funkcije predsednika Republike Srbije i omalovažava koga stigne, uključujući i njih same. Takođe, ne i manje značajno, jer su dobitnici nagrade, intervjuišući Aleksandra Vučića, pristali da raspiruju pogubno svenarodno fabričko podešavanje po kom svi sem predsednika države, predsednika mesne zajednice, obor-kneza, kasirke, ili bilo kog ko ima bilo kakvu vlast na određenoj teritoriji ili teritorijici, imaju biti zastrašene i pognute budale.

Treća nagrada, Omanji bronzani dildo, dodeljuje se Stefanović LJ. Nenadu, glavnom i odgovornom uredniku Informativnog programa, zato što je trećenagrađeni Stefanović LJ. Nenad postao Milorad Komrakov dvadeset prvog veka. Onima što ne znaju ko je bio Milorad Komrakov dvadesetog, a zapravo mračnog srednjeg veka, predlažem da na guglu ukucaju bizarni pojam: milorad komrakov. Ne predlažem i da katkad pogledaju vaskrslog uljudnog Milorada Komrakova, a u okviru okultnog projekta „Komrakov voskrese!“, na televiziji u vlasništvu poznatog estradnog umetnika.

Neutešna nagrada, Arno Gujon zvani Guja, dodeljuje se članovima Upravnog odbora Javnog tajnog servisa (Klanšček, Bazdulj, Rodić…), zbog toga što se prave Francuzima, izigravaju kakve umne glave i vode nekakve međusobne trivijalne bitke, dok Javni tajni servis, na čelu s njima, nezadrživo tone u kaljugu beloruskog tipa.

Ceremonija svečanog uručenja nagrada biće održana u velikoj sali nekadašnjeg pornografskog bioskopa Partizan. I to uz intoniranje, za ovu posebnu priliku prilagođenog, glavnog muzičkog motiva nameštenog kviza Ja volim Srbiju: „Igrale se delije, nasred svoje prćije. Sitno kolo do kola, vilo se do zatvora.“

Autor je novinar

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari