Kosmet – pet tačaka

Predlog, kako da se ne izgubi ono malo što se danas možda može još spasti

Ostavite komentar


  1. Profesor neka prvo nauči da se ne kaže “srbijanski”, nego “sprski”. Ako je već profesor prava u Beogradu, trebalo bi da zna da odbrana zemlje počinje u školama kroz očuvanje kulture i jezika jedne zemlje. Kako on po “srbijanskom”, tako i Vučić po politici. Svi znaju kako treba ali vole na svoj način.

    1. Znao dam da ću odmah naći na ovakav komentar. Bitno je kako pričaju ovi ili oni i zašto to ne valja tako… A ono šta je napisao nema veze

  2. Nisi u pravu Nemanja..Zna se sta je srpsko a sta je srbijansko …Sve sto je profesor napisao mi deluje ostvarivo i realno.

  3. Profesor bi posle toga ubedjivao da se regulise status Srba u „Sandzaku“ pa onda Vojvodini. Kraja tome nema dok se ne dodje do Dedinja. Tek bi se onda neki potresli izgleda.
    Nas ubija ne vlast koliko ovakva „inteligencija“ otudjena i od naroda i zdrave pameti.

    1. Imaš li ti šta pametnije da predložiš, sem šta si osuo drvlje i kamenje?

  4. Prvo, sve nesreće naroda u Srbiji izazivale su elite. Da ne pominjem druge dovoljno je reći da su na pravnom dilplomirali Milošević, Drašković, Vučić i još neki. A da su doktorirali Vojislav Koštunica, no, najpoznatiji i najcenjeni od Srba, Slobodan Jovanović, koga Čerčič nikada nija primio u kabinet, iako je bio predsednik Vlade kraljevine Srbije. No, sigurgno ima onoh 5% koji su mudri, u koje moguće da spada prof. Zoran Tomić, a upravo taj pocenat potvrđuje pravilo da su ostali nevaljali. Samo da podesetim profesora, kada predlaže autonomiju Severnog dela Kosova, mora da prihvaiti autonomiju Preševa i okolinih mesta gde žive većina Albanci.
    Moj otac bio je prijatelj, a ja još uvek, sa Albancima, svojim komšijma i kolegama rudarima u penziji, sve dok nije počeo da gleda RTS od 1991.

  5. ‘Ко не зна шта му је нек’ види где му је’ препоручи нам Душко Радовић. Није тешко утврдити да српске четовође већ три деценије тумарају тражећи про-европску политику која ће се допасти ‘Европљанима’. То је породило спиралу пропасти која је најгора у српској историји. Тражење излаза без промене циља је доказ за то да је наша залуђеност неизлечива бољка. Заборавили смо и историју двадесетог века. Шта се то дешавало у првој половини тог века? Више од 80 милиона погинулих (у два рата), пола Европе разорено (два пута)! Зар та тадашња ‘европска’ политика не доведе ‘Европљане’ до ивице нестанка? Срби (и ‘наша’ Србија) су увек од Европљана били бирани као ‘реметиоци’ јер нас могу месити и кувати на свакој ватри по својој вољи. Нисмо паметни, не чувамо се. Ништа није другачије ни сада. Срби не виде да је ‘Европа’ којој теже (!?) фатаморгана с којом се газда од преко Атлантика игра к’о маче с калемчетом. Српске четовође након наводног свог ослобађања од Јосипа су к’о ‘мала деца’ с којима ‘лукави’ могу да раде шта им се ћефне. Занесењаци, недовршени, нарциси, Минхаузени… Није само Србија, као држава, угрожена, угрожени су Срби, као народ. У већини села по Србији и за време Другог светског рата било је више ђака него што их има сад. Ми више не знамо ни какво је порекло наших вођа. А некад је Домановићева приповест ‘Вођа’ била обавезна лектира. Прво треба дозволити народу да одабере циљ. Прво треба спознати да смо пропали, па одабрати правац, па изабрати новог ‘вођу’… Поправљање непоправљиве политике показује и доказује да је болест већ постала неизлечива.

  6. Kad cujem rec „ponos“ ja se odmah uhvatim za isti. Sve dok drndate o takvim glupostima, i treba da budete izolovani, odbaceni i prezreni od svih, i niko sa vama ne treba da ima nista. Zasto bi neko hteo da ima bilo sta sa umobolnicima? Umobolnici se stavljaju u institucije zatvorenog tipa, i tamo se pumpaju lekovima dok se ne umire, pa se ako treba i vezuju. I ne obraca se paznja na njihova sumanuta buncanja o „ponosima“ posebno naci-analnim, i bulažnjenja o nekakvim halucinacijama o „okupacijama“. U ludnicu, vežeš, nabiješ mu krpu u usta da ne slušaš buncanja, pa ga pumpaš lekovima. To je prava stvar.

    BTW, eto zbog toga su svuda gde ste buncali na kraju uzeli puske pa vas najurili, a negde su vas samo nabili nazad u rupe kao u Crnoj Gori ili u Makedoniji, i tek kad su takve kao vi nabili nazad u rupe, tek tad su poceli da se razvijaju. Ko su to „Vi“ , pa ovi koji buncaju o ponosima, naci-onanizmu, balave nad teritorijama i „žive“ u negaciji stvarnosti. Atavisti.

  7. Razvlačenje profesora Tomića u tabloidima kreće za 5…4…3…

    @Nemanja Nema Prezime – Prvo ti nauči šta je Vuk Karadžić u svom „Rječniku“ zapisao pod odrednicom „srbijanski“

    1. Џоне (Јохне?): У школама у Србији се учи писмености у предмету који се зове ‘српски језик’ и то ћирилицом. Бар на основу те чињенице произилази да се народ који говори тим језиком зове – српски (народ). Држава у којој је тај језик државни језик, зове се Србија док се народ зове – Срби. Слично је и код других (братских народа), нпр. Русија – руски, Руси. Србијанцима су неки некад звали Србе који су живели на Западу (али и северу) од државе Србије, чиме су ‘у старту’ гасили њихову потребу да с разлогом теже присаједињењу држави Србији.

      1. Prekršio si još jedno Vukovo pravilo – čitaj kako je napisano. Ja pišem jedno a ti čitaš nešto sasvim drugo. A što se tiče ovog „srbijanski“ ako nije dosta Vuk, pogledajder šta su o tome napisali Egon Fekete i Ivan Klajn.

  8. Osim deklaracije o okupaciji, sve drugo je kod Vucica u igri. Tomic se odlicno preporucio Amerikancima pred penziju – moze da mu se produzi radni odnos, i to od strane onog kolege koji je odavno lansirao eksteritorijalnost za srpske svetinje.

Ostavite komentar


Lični stavovi

Naslovna strana

Naslovna strana za 30. april, 1. i 2. maj 2024.
Galerija

Pretplati se i postani deo Kluba čitalaca Danasa

Klub čitalaca Danasa je zajednica pretplatnika na dnevni list Danas kojima je, pored ekskluzivnog pristupa novinama u PDF formatu veče pre nego što se štampano izdanje nađe na trafikama, dostupna i celokupna arhiva lista onlajn. Članska kartica obezbeđuje i preko 50 popusta naših partnera, kao i pozivnice za naše događaje i akcije.

Jelena Glušac, novinarka

Danas je važnije nego ikada braniti slobodu govora i kritičke misli. Zato čitam Danas.