Foto: Privatna arhivaIz kog razloga započinjem ovaj tekst latinskom sentencom „Historia magistre vite est“ (Istorija je učiteljica života), ne da se slavodobitno hvalim svojim skromnim gimnazijskim danima, već da ukažem da nebitno od sistema vladavine i vladajuće strukture, od komunizma do neoliberalnog (divljačkog) kapitalizma, od stranaka na vlasti svima je zajedničko: Istorija počinje od mene. Negirajući sve prethodno.
Tako u svojim komparativnim paralelama za analizom svih velikih eksproprijacija zarad, tobože, uzdizanja privrede, samim tim i životnog standarda, učinjeno je nekoliko, po mom dubokom ubeđenju, velikih privrednih promašaja koja su žrtvovala neke krajeve zemlje zarad ukupnog opšteg interesa.
Da li je bilo opravdanja da se zbog 20 odsto struje u ukupnom procentu proizvodnje struje u zemlji koliko učestvuje hidrocentrala „Đerdap“ potopi jedan veliki dunavski pojas od Golupca do krajinskog sela Mihajlovac, da se izmeni ukupna flora i fauna najlepšeg dela Srbije, da nestanu pojedine vrste riba, moruna na primer od koje se proizvodio najbolji kavijar.
Dakle, da nestane na hiljade i hiljade hektara vrlo plodnog zemljišta, da nestanu naselja Dobra, Donji Milanovac, Mosna, Golubinje, Tekija, Davidovac, Brza Palanka, Mihajlovac…
Iako su nikla druga nova naselja ona nisu mogla ni po čemu da pariraju prethodnim jer su uglavnom izgrađena na brdovitom mestu, često i na klizištu.
Sa druge strane, ogromno arheološko blago je trajno nastalo i nepovratno je izgubljeno.
Izgradnjom dve hidrocentale propuštena je i prilika da se trećom revirzibilnom branom akumulira voda koja bi, možda učestvovala u većem procentu proizvodnje strateške električne energije.
Ovako, „zaklali smo svinju za kilo mesa“.
Praveći paralelu sa planiranom i neplaniranom pobunom protiv eksproprijacije i kupovine zemljišta u Jadru i Nedimlju, kao i sa događajima u Krivelju i Majdanpeku i sa realnom opasnošću od dislokacije ovih naselja, kao da ništa nismo naučili od prethodne i „Đerdapa“, kao i da je opstanak i život ljudi na tim prostorima najbitniji.
Da li je on u svim ovim primerima ostvaren. Nije, jer odumiranje naselja, gradova i sela, tužna demografska slika, nije mimoišla ove krajeve.
Majdanpek je ostao bez „Zlatare“, „Fabrike bakarnih cevi“, Donji Milanovac bez „Megaplasta“, „Fep – a“, „Poreča“, itd. itd…
Drugim rečima, država mora da sanira svaki opšti interes odnosno svaku eksproprijaciju.
A da li je, procenite sami, ili ostaje zadatak svih nas.
Više vesti iz ovog grada čitajte na posebnom linku.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


