„Obojena revolucija“, kako je Vučić naziva, pokazala je dve ključne stvari 1foto EPA-EFE/ANDREJ ČUKIĆ

Ovog leta, takozvana „obojena revolucija“, kako je Aleksandar Vučić naziva, pokazala je dve ključne stvari.

S jedne strane, videli smo postepeno opadanje broja prisutnih na protestima i blokadama širom gradova Srbije. S druge strane, svedočimo sve brutalnijoj represiji režima prema tim istim ljudima — onima koji gotovo svakodnevno protestuju na ulicama.

U trenutku kada se broj demonstranata smanjio, Vučić je, kukavički, proglasio pobedu. Istovremeno, pustio je svoje maskirane jurišnike da lome kosti, menjaju lične opise ljudi, brutalno hapse — i to ne bilo koga, već najeminentnije među demonstrantima. Jasno je da Vučić vidi sadašnju situaciju kao šansu da silom pokuša da uguši ono što tek dolazi — jesen.

Taktički potez studenata u ovom trenutku je i jasan i pametan. S obzirom na to da smo usred leta, fokus je sada na očuvanju energije i tenzija za jesen koja će, po svemu sudeći, biti izuzetno burna. Ovog leta studenti su pokazali odlučnost: kompromisa nema i od svojih zahteva neće odustati. Došli smo i do najvažnijeg među njima — zahtev da Vučić raspiše izbore.

„Obojena revolucija“, kako je Vučić naziva, pokazala je dve ključne stvari 2
Foto: M.P. / Danas

Savetovati predsednika da povuče racionalne poteze u interesu države i građana očigledno nema efekta. Njegova nervoza ulazi u terminalnu fazu i postaje sve opasnija — po ljude, po stabilnost, po živote. Studenti sada nemaju povratka, a sve ukazuje na to da će protesti u jesen biti još snažniji, brojniji i odlučniji.

Ceo demokratski svet savetuje Vučića da raspiše izbore na svim nivoima, po fer i slobodnim uslovima. Traže se pošteni birački spiskovi, slobodni mediji, ravnopravna izborna utakmica — a ne da predsednik Srbije mlade koji traže pravdu naziva teroristima. Prelazna vlada bi bila garant sprovođenja tih uslova i mogla bi predstavljati rešenje za sve Vučićeve političke strahove, ukoliko je zaista, kako tvrdi, toliko jak i nepobediv.

Bilo koji drugi scenario vodi ka sukobima, možda i krvoproliću — i nekoj vrsti građanskog rata, što nikome ne može doneti dobro. Ono što nas dodatno zabrinjava jeste činjenica da predsednik sve češće deluje iracionalno, a njegovi svakodnevni javni istupi sve više alarmiraju stručnjake za mentalno zdravlje.

U svemu ovome, studenti su preuzeli odgovornost. Ne da bi postavili nekog novog na vlast, već da bi vratili Srbiju u normalne, demokratske tokove. I tu dolazimo do suštine problema — sudbina cele zemlje zavisi od jednog čoveka. A to je, zaista, zastrašujuće.

Autor je novinar iz Šapca

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari