Patološki lažov je istovremeno i žrtva i vladar 1EPA-EFE/ANDREJ CUKIC

Da li laž, ili bolje rečeno onaj koji se služi lažima, ima ikakvu granicu, nekakvu lampicu koja se upali i zatreperi pred očima ili možda u glavi, kao kad vam na kontrolnoj tabli automobila zasvetli da ste pri kraju sa gorivom ili uljem, pa ako nastavite kao da se ništa ne događa neće biti dobro po automobil i posledično po vas.

Osim, naravno, ako niste taj automobile ukrali, pa vam je svejedno. Količina laži koje svakodnevno plasiraju prorežimski mediji, tabloidi i televizije sa nacionalnom frekvencijom i posebno laži u nastupima glavnokomandujućeg u ovoj antipredstavi stvarnosti, biće predmet mnogih studija od socioloških, političkih do psihijatrijskih, a postavlja i mnoga pitanja nama koji u uslovima svelaganja na to pristajemo, pa iako ne izgovaramo laži ipak vrlo često ne govorimo istinu.

Recimo, kad vladu i dalje zovemo vladom a premijera i dalje premijerom, a odavno nam je jasno da je premijer kao i svi ministri samo izvršilac volje jednog čoveka. Primera u kojoj se i nezavisna štampa prema stvarnosti odnosi ne izgovarajući istinu u ime političke korektnosti, ili već nečeg trećeg, ima nebrojeno.

Da li su primeri istinitog, ili tačnije, izveštavanja po pravilima profesije ili ne, ne znam, i da li tako mora, jedno je od pitanja vezanih za sveprisutnu laž. Postoji li, osim granice laganja, granica navikavanja na laganje, i nisu li ove dve pojave uslovljene, čime se besomučnom laganju autokratsko diktatorske vlasti daju olakšavajuće okolnosti u budućoj podeli odgovornosti u ovom civilizacijskom fijasku?

No, pre nego što nastavim evo nekoliko definicija laži, besomučnosti i karakteristika pojave u psihijatriji poznate kao patološki lažov. Prema svetom Augustinu, laž je tvrdnja suprotna istini, laž i obmana su negiranje istine. Besomučno se definiše kroz sinonime: mahnito, sumanuto, manijakalno, nemilice, grozničavo, bezglavo, panično, nemilosrdno, do iznemoglosti, nesmiljeno, pomahnitalo, histerično, nekontrolisano.

Patološki lažov definisan je sa nekoliko veoma preciznih karakteristika: Patološki lažov misli da se svet vrti oko njega./ Strah od neuspeha samo pojačava laži./ Patološki lažov ima nisko samopoštovanje, da li može iskreno da nas voli?/ Neprekidna pažnja mora biti na patološkom lažovu i jačati mu ego./ Patološki lažov ne bira sredstva da dođe do cilja./ Nije mu problem ni da „gaslajtuje“ u prevodu manipuliše, odnosno dovodi nekog u zabludu./ Patološki lažov nikada ne priznaje svoje laži./ Patološki lažov jednako „drama queen“./ Patološki lažov je istovremeno i žrtva i vladar. Poznato vam? Odgovor koji nam je stvarnost pružila u prethodnih 12 godina je prilično jasan, granica laganja patološkog lažova ne postoji i tu granicu može uspostaviti samo onaj ili oni kojima je laž namenjena.

Tako, dragi moj čitaoče, za sveopšti brlog laži u kojem živimo već previše dugo odgovoran si sam kao i mnogi tvoji i moji sugrađani. Pristati na laž ili samo okrenuti glavu ili još gore hraniti se lažima koje zli režim servira putem svojih „glasila“, okretati glavu jer se imaju preča posla, čini nas saučesnicima u uspostavljanju ovog sistema besomučnog laganja. Otuda pojava studentske pobune i načina kojim se sprovodi predstavlja istorijski događaj čija je važnost trenutno nesaglediva.

Ono što je već vidno je da nam se pred očima odvija katarza žitelja Srbije, ili građana Srbije, ako kao i ja tako više volite. Srbija se pomirila sa sobom zahvaljujući svojoj mladosti koja je odbila da živi u zabludama i taštinama kojima opravdava zlo tuđim zlom. Reči ratnog veterana ispred RTS-a zato nisu tek slučajnost, kao uostalom i broj veterana koji pohode svaki događaj na koji studenti pozovu.

Suze koje prate ove mlade ljude su suze koje mire srpsku (neslavnu) skoru prošlost sa srpskom budućnošću koju ovi mladi ljudi predstavljaju. Isplakali smo zlo ovih vlasti koje već 35 godina oblače srpski narod u zlu odoru ne bi li se opravdali za ratnohuškačku politiku, ratne zločine kojima su bili logistika, ratne zločince koje proglašavju herojima i pljačku sopstvenog naroda koja je bila i ostala cilj.

Isplakali smo njihovo zlo i njihove laži i pomirili se sa sobom. Vaše zlo samo vama. I nije ovaj narod podeljen u onoj meri koja vam odgovara pa to neće popraviti i besomučno laganje kojim se služite čitav život i koje sada preti da eksplodira, a koje će se poput svega ostalog okrenuti protiv vas. Gledamo to uostalom u direktnom prenosu već neko vreme.

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari