Zoran Hamović Mogla bi ovo biti samo priča o našim i „njihovim“ naravima. Ali nije. Događanja na sajmovima knjiga kakav je onaj, nedavno završen u Torinu, ili pak Podgorički mogla bi se obeležiti ključnim rečima, koje ukazuju na izvesnu sličnost, ali i čitavu galaksiju različitosti.

Zoran Hamović Mogla bi ovo biti samo priča o našim i „njihovim“ naravima. Ali nije. Događanja na sajmovima knjiga kakav je onaj, nedavno završen u Torinu, ili pak Podgorički mogla bi se obeležiti ključnim rečima, koje ukazuju na izvesnu sličnost, ali i čitavu galaksiju različitosti.
Slogani kojima su organizatori duhovito opredelili svoje ambicije i kodifikovali događanja – svečarski, italijanski Dvadeset, bez granica ili crnogorski poklič PROČITAJ život, PROŽIVI knjigu – dovoljno su atraktivni za posetioce čija je namera da na jednom mestu vide mnoštvo knjiga, izdavača i autora i ponešto od toga upišu u svoj spomenar lepih doživljaja, a i popune policu novim i jeftinijim izazovima za čitanje. Indikativni termini Bookstock i Distributivni centar kao programski prostor i počivalište događanja čine se inspirativnijim i instruktivnijim kada je reč o svrhovitosti organizacije ovakvih manifestacija i pokazatelji kuda dobre namere i lepe ideje organizatora vode.
Torinski Bookstock, prizivajući sećanje na Woodstock, prizvao je i sličnu vrstu energije stvorenu neprekidnim, dinamičnim programom u kome su počev od Umberta Eka i drugih pisaca, preko političara i uglednih ličnosti kulturnog života, izdavača, pa sve do originalnih muzičara i glumaca, istovremeno i kao publika i kao izvođači uživali sedeći na podu, ulazeći i izlazeći, nonšalantno gradeći eksplozivnu energiju festivalske vedrine u slavu knjige i njenih poklonika. Dve decenije organizovanja sajma knjiga bile su dovoljne da Torino od industrijskog grada, prepoznatljivog po automobilima, preraste u jedan od prestonih evropskih gradova kulture i turizma. Pozivajući najpoznatije pisce i izdavače iz čitavog sveta, sajam u Torinu stvorio je izuzetnu mrežu poznanstava i unapredio profesionalnu saradnju, a istovremeno na mnoštvo efektnih načina predstavio potencijale grada i regiona Pijemont. Međutim ono što je nezaobilazno kada se govori o autentičnosti i prepoznatljivosti sajma u Fijatovom dvorištu, svakako je Međunarodni izdavački forum. Povezujući knjigu i film, menadžment sajma na čelu sa Ernestom Fererom i izvanrednim rukovodiocem Foruma Mauricijom Rebolom, otvorio je vrata razvoju multimedijalnog izdavaštva. U inspirativnim uslovima za rad po prvi put okupljeni su na jednom mestu agenti, izdavači i filmski producenti, sa mogućnostima da prodaju i kupuju autorska prava ne samo za knjige već i filmske adaptacije, ali i budu učesnici okruglih stolova ili predavanja iz oblasti povezivanja knjige i filma.
Južnije, na drugoj strani Jadrana, drugi podgorički sajam knjiga, otvoren je sa manje pompe i na manje prostora, a sa više sumnje i tehničkih teškoća. Kao i svaki naum takve vrste, i ovaj prate dečje bolesti nerazumevanja sredine i neverice u potrebu postojanja takve manifestacije i istinske međunarodne saradnje. Da nije bilo referenduma o državnom osamostaljenju Crne Gore, ova ideja verovatno bi još čekala svoje ustanovljenje. Ovako, kao jedna u nizu potrebnih oznaka državnosti, ova manifestacija dobija i neophodnu podršku nadležnih institucija kulture i postaje vidljivija na mreži legitimnih mesta pre svega regionalne, ali i šire međunarodne saradnje.
Da li važi da nomen est omen – pokazaće se. Ali, izvesno je da su organizatori ignorisali sve atribute koji se mogu pridodati imenu Distributivni centar, na kraju grada. Velikim trudom prostor nedovršenog skladišta učinili su privlačnim kako za izdavače i knjižare, tako i za pisce i trudbenike sedme sile i na kraju one najdragocenije goste – mlade čitaoce. U ovom trenutku sajam knjiga je, ophrvan organizacionim tehničkim problemima, ostao na nivou velike pijace knjiga „sa ovih naših prostora“, bez autentičnog programskog koncepta i poželjnog profila.
Dajući mu šarm alternatitvnog razbarušenog okupljališta mladih pisaca, izvesno je da bi se mogao stvoriti amblematični sajam. Jedinstven po ideji i inicijativama, kakve mogu dati mladi, neopterećeni i kreativni ljudi, posebno kada je reč o jeziku koji svi mogu dobro da razumeju bez prevodioca, očevidno da bi ovaj mali sajam mogao svake godine pružati pregled savremene mlade literarne scene književnosti južnoevropskog sokačeta. A da li će?

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari