Bivša Jugoslavija imala je gotovo sve savezne institucije osim akademije nauka i umetnosti. Ipak, verovatno je imala najviše akademika po glavi stanovnika, jer su svih šest republika i obe pokrajine imale svoje akademije. Posle raspada zajedničke države svakoj od novonastalih ostala je svoja. Bez nje je 1992. ostala, političkom odlukom Slobodana Miloševića, jedino pokrajina Vojvodina, po nazivu i dalje autonomna.

Vojvođanski akademici uključeni su u Srpsku akademiju nauka i umetnosti. Zli jezici u Beogradu tada su komentarisali da su u SANU na mala vrata ušli neki koji nikad ne bi ušli na velika. Tokom narednih 12 godina u SANU su primljena samo dvojica novih članova iz Vojvodine. To je u severnoj pokrajini ojačalo uverenje da se Beograd potcenjivački odnosi prema dostignućima vojvođanskih naučnika i umetnika i podstaklo osnivanje Vojvođanske akademije (jula 2004).

Deo beogradskih akademika – onaj koji se istakao u podršci Miloševićevoj politici – burno je osporavao nastanak „još jedne akademije na tlu jedinstvene Srbije“. Spor je podignut na politički nivo valjda zbog toga što nije bilo naučnih i umetničkih razloga da se ospori delo nekog od članova VANU. Nema ih ni četiri i po godine kasnije, jer se vojvođanski akademici ne kriju iza politike i ne stvaraju ime udvaranjem političarima. Ipak, Predsedništvo SANU smatra da je osnivanje VANU protivno Ustavu Srbije. Drugim rečima, da dvadesetak ljudi – čiji naučni rezultati i umetnička ostvarenja su odavno poznati i priznati i izvan Srbije – nečim ugrožavaju državu.

U dokumentima VANU i delovanju vojvođanskih akademika nema ni retka na koji bi se mogli pozvati borci za njeno ukidanje. Postoji samo želja da se radi i stvara u korist svih građana Vojvodine kao ustavno priznatog dela Srbije. Pripisivanje vojvođanskim akademicima separatističkih namera nije samo neukusno. Ono je uvredljivo. Predsedništvo SANU, čini se, polazi od uverenja da se izvan Beograda ne mogu stvarati vrhunske vrednosti i da takve vrednosti ne mogu stvarati pripadnici nacionalnih manjina.

Vojvođanska akademija nauka i umetnosti je regionalna institucija. Kao takva, ona ničim ne ugrožava SANU, koja je nacionalna ustanova. Predsednik VANU Endre Pap opravdano pita kome može da smeta znanje, nauka i kultura. Doista, kome razumnom u Beogradu, Nišu ili Kragujevcu može da šteti jedan evropski priznat matematičar, lekar ili pesnik iz Novog Sada, Subotice, Vrbasa? Šteti samo onima koji težnjom ka centralizaciji kriju svoj palanački duh i palanačke domete.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari