Slike projektovanog ludila 1Foto: BETAPHOTO/MILOŠ MIŠKOV

Da li prisustvujem(o) jedinstvenom događaju u istoriji ili je to samo moj varljiv utisak.

Proteklih nekoliko meseci, tačnije od kada se obrušila nadstrešnica u Novom Sadu i od kada su studenti novosadskog, beogradskog, niškog, kragujevačkog i novopazarskog univerziteta u protestu svakodnevno ili skoro svakodnevno, sa pozicije predsednika Republike predsednik svojih glasača je slao poruke i obećanja koja su vrlo često bila ili odmah zaboravljena ili su nekim naknadnim poručivanjem obesmišljena a ponekad i suprotstavljena prethodnim.

Podsećam da je broj obraćanja u prvim mesecima ove godine skoro dva puta dnevno na televizijama, ne računajući instagram, tik-tok i sl. Da se čovek zapita kad predsednik nešto radi, pogotovu što se obimom svog rada a i pozlaćenim rezultatima neprekidno hvali.

Mnogi od nas bi bili veoma srećni da je taj rad sveden i na ustavnim nadležnostima zasnovan, a ilustrovaću ih završnom rečenicom iz onog poznatog vica „Nemoj više da me braniš, molim te“. I usrećuješ, razvijaš, vodiš u svetlu budućnost i uopšte uzev išta više radiš.

Šta beše sa deklaracijom o Vojvodini, odbranismo li Vojvodinu od agresije onog trenutka kad je deklaracija doneta ili je Vojvodina u opasnosti i dalje? Izmisliš problem a onda ga rešiš. Stari je to radikalski igrokaz. Najlakše se rešavaju nepostojeći problemi i pobeđuju nepostojeći protivnici. Šta je sa referendumom o poverenju koji će svakako biti ovako ili onako?

Slike projektovanog ludila 2
Foto: Privatna arhiva

Pa, ovako ili onako ili nikako. Uostalom, kad baciš prašinu u oči kako posle da je pokupiš. Ima tu, naravno, i drugačijih izjava koje su neke od učesnika u protestima mogle koštati glave, a i delovale su kao uputstva ostrašćenim sledbenicima.

Kako do sada niko nije stradao pravo je čudo koje se naravno nije desilo u nekom drugim slučajevima u prošlosti, kada nije bilo čuda: meta uspostavljena, meta pogođena. Svašta je ovde nenadležna institucija svojim delovanjem izvrnula, uspostavljajući ambijent koji je lako zamutiti i kontrolisati.

Tako je nepristojnost koja ide do vulgarnosti proglašena novopristojnošću. Pa je rektor beogradskog univerziteta kriminalac, a gospodin Jovanjica, uzgajivač industrijske konoplje i čovek sa patentima. Uostalom, izokrenutost je najlakše vidljiva u slučaju rušenja u Savamali. Da državni vrh izvrši državni udar nije baš česta pojava.

Desilo se to u noći rušenja u Hercegovačkoj kada je država suspendovana, a obrisi samovlašća ili granice suspenzije se do danas ne naziru. Dobro, ovakvih državnih udara ima i drugde, u Rusiji i Turskoj npr. Da li su studenti strani plaćenici ili obojeni revolucionari ili, u stvari, sledbenici rektora i profesora koji hoće da preuzmu vlast, ili opozicije koja želi vlast bez izbora ili…

Da li će demonstrante u Nišu razbacati čim dođe i da li će to uraditi sam ili uz pomoć „kobri“, hoće li biti vlada ili izbori kad predsednik SNS-a dobije uputstvo od člana stranke Aleksandra Vučića i istog o tome obavesti, ali sad u zvanju predsednika Srbije koji je, u stvari, predsednik svojih glasača. Pa gde ima takvih kreativnih postupaka!?

Obavestiš (kao) predsednika SNS-a da te obavesti šta si ga obavestio. Ima li igde da predsednik jedne države osniva nevladinu organizaciju u koju će se, valjda, učlaniti pošto je osnivač neko anonimno lice u čije ime predsednik (koji se valjda učlanio) organizuje najveći skup ikada 28. marta, pa od 11. do 13. aprila, pa u stvari 12. od 19h.

Veoma mi je žao, kad malo razmislim, što nisam makar poslednjih pet meseci beležio svakodnevne izjave predsednika svojih glasača, ili makar najzanimljivije delove, mada je taj posao verovatno na teži način moguće uraditi i sada. Bilo bi to neverovatno svedočanstvo za mnoge buduće korisnike od sociologa i zdravstvenih radnika do umetnika.

Laž je istina, ružno je lepo, bahatost je smerna, pohlepa je skromnost, nasilje je miroljubivost, zadrtost je tolerancija, pakost i zlo na vrh lestvice društveno poželjnih osobina. Najnovija izjava kojom je predsednik najavio mandatara u prevodu glasi: Ja sam gazda svega i ostaću po svaku cenu, no to je za drugi tekst.

Vreme je da ovom ludilu dođe kraj, a samo se neće izlečiti. Ako će se to desiti mirnim putem potrebno je da se svi okupimo. Samo je strpljenje i masovnost garant za uspeh.

Autor je vajar

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari