Aleksandar Serdar, Sandra Belić, Dejan Mlađenović, Rita Kinka, Laura Levai, Ante Grgin, Mladen Đorđević, Zoran Marković, Nenad Janković, Vladimir Milošević, Ivan Kundičević, Jovan Bogosavljević, Vladimir Stojnić, Vladimir Gligorić, Nemanja Stanković, Marija Gođevac, Ljubiša Jovanovići još oko 30 umetnika većnekoliko meseci čine ono što je trebalo još odavno započeti u Srbiji: sviraju u dvadesetak gradova svim srcem, ozbiljne programe, ostvarujući čudesnu interakciju sa publikom, koja počinje da se navikava da je jedanput nedeljno u njihovom gradu koncert.


Gotov projekat pod imenom Nacionalna koncertna sezona (NKS) zamislio je, predložio i izborio se za njega, hrabro i odvažno Aleksandar Serdar, proslavljeni pijanista i jedini čovek u Srbiji koji ima CD izdanje za najbolju izdavačku kuću na svetu – EMI! Zahvaljujući nesebičnoj pomoći dua Brajović-Stefanoviću Ministarstvu kulture, projekat je pokrenut, izdvojena su vanredna, znatna sredstva za njegov početak. Predsednik Republike je učinio plemeniti gest i preuzeo pokroviteljstvo nad celom sezonom, što je takođe nezabeležen postupak u odnosima kultura – politika u Srbiji.

Oseća se miris ozbiljnog kulturnog pomeranja od Beograda ka svima kojima se kultura u Srbiji može obratiti, pozivaju se za nastavak naši najbolji umetnici u svetu: Nataša Veljković, Aleksandar Madžar, Katarina Jovanović, Jasminka Stančul… Neki od njih (Veljković) mogu odmah od februara, drugi još ne stižu od obaveza koje su unapred zakazane, pridružuju se umetnici iz Slovenije (Marković, Lipovšek), Mađarske (Janoš Balint), Ukrajine (Jurij Kot), Austrije (Haydn trio), Izraela, SAD. To vide i naši kulturni menadžeri, koji shvataju da su delimično i sami uspavani brojnim aktivnostima u Beogradu i velikim, često i enormno skupim projektima što traže ogromnu energiju, pa su pomalo zaboravili na ostatak od gotovo pet miliona potencijalnih konzumenata kulture.

I počinje tihi dobro poznati kuloarski rat: „umetnike po Srbiji nema ko ni da dočeka“, „vrše se pronevere novca“, „sve je to neorganizovano“, što dovodi do birokratsko-administrativnih floskula: „papiri moraju biti sređeni do kraja“, „zašto takav projekat nije evaluiran“, da bi se stvorila i konačna-krunska sintagma: „umetnici treba da sviraju, a na kulturnom menadžmentu je da ih vodi“! Ali, draga gospodo, to i jeste problem! Vi ste vodili sva gore navedena imena tako što su svirali jednom-dvaput godišnje u Beogradu, a sve drugo, uključujući gostovanja po Srbiji ili inostranstvu, morali su realizovati sami, na osnovu svoje međunarodne reputacije, ako je imaju, ili prijateljstava po gradovima Srbije. Prostom matematikom dolazimo do zaključka da su gore navedeni umetnici imali više koncerata za šest meseci no u poslednjih desetak godina – preko kulturnih menadžera u Srbiji. Ovo ne osporava neophodnost da kulturni menadžment treba da postoji, no u isto vreme je ozbiljna opomena istom da se mora hitno menjati! Projekat NKS je zamislio jedan čovek – umetnik. Na istim postulatima je i osnova uspešnosti Gitar art festivala i njegovog tvorca Boška Radojkovića. Ovi projekti su obojeni strašću, posvećenošću i ljubavlju. I danas su upravo te tri stvari osnov visokih umetničkih dometa. Ako se obratite vrhunskim ljudima u bilo kom sektoru administrativno-birokratskim rečnikom, vi im stavljate do znanja nekoliko stvari: da nedovoljno razumete šta se dešava, da nemate poverenja u dosadašnji rad i da ne želite suštinsku saradnju!

Potenciranje evaluacije u slučaju NKS previđa nekoliko činjenica. Pre svega onu da se radi o potpuno ostvarenim umetničko-stvaralačkim ličnostima. Kako nameravate da evaluirate sviranje Rite Kinke u Čačku? Odgovorno tvrdim da u suštinskom smislu upravo gore navedeni umetnici treba da evaluiraju rad ministarstava kulture i prosvete na polju klasične muzike, a ne obratno! Ministarstvo kulture, koje je izdvojilo sredstva za NKS, treba da proveri do tančina finansijske detalje realizovanog programa i ako je sve u redu da više ne stavlja u sumnju postojeću realizaciju projekta, većda se u potpunosti posveti iznalaženju sredstava za nastavak. Isto tako molim javnost u gradovima Srbije da se oglasi svojim komentarima, kako nadležnom ministarstvu, medijima, tako i nama umetnicima i samom Aleksandru Serdaru. Prema mojim saznanjima postoje relevantni dopisi organizatora o velikom uspehu projekta, no to nije dovoljno, neophodno je da se čuje glas publike.

Sadašnji ministar kulture Nebojša Bradićje častan čovek i s ponosom ga nazivam svojim prijateljem. Siguran sam u njegove najbolje namere, posebno u vezi razvoja i napretka kulture u Srbiji. To mi daje za pravo da ga zamolim da zakaže sastanak s učesnicima NKS. Činjenica da trenutno nema novca ne sme sprečiti nastavak ove prelepe akcije. Svi zajedno se moramo izboriti da država shvati i prihvati da mnogo kulture malo i košta: 110.000 evra nije mnogo za 200 koncerata!

Predlog nastavka Nacionalne koncertne sezone sadrži proširenje delatnosti na pozorišnu umetnost. U okviru državnog projekta u narednoj godini neophodno je da se bar u desetak gradova donese novi klavir. Svakako da bi orkestri Beogradske filharmonije, RTS, Beogradske opere i baleta, kao i Niški simfonijski orkestar morali da prošire svoje aktivnosti na gradove u Srbiji.

Ponosan sam na jedinstvo muzičkih umetnika povodom NKS. Ukoliko NKS bude imala čast da predsednik Tadićproduži pokroviteljstvo, spreman sam da zauvek sviram bez ijednog dinara nadoknade predivnim i zahvalnim ljudima širom Srbije.

Autor je redovni profesor flaute i prodekan za umetničko-nastavni rad na FMU u Beogradu

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari