foto (BETAPHOTO/MILOŠ MIŠKOV)Pre nego što su studenti blokirali RTS, predsednik države je na mitingu u sopstvenoj režiji optužio javni servis da učestvuje u obojenoj revoluciji. Za isti „prestup“ on mesecima unazad optužuje i studente. Dakle, studenti i RTS su prema oceni vlastodršca saradnici u obojenoj revoliciji. Pa zašto onda studenti blokiraju RTS? Zar to njihovo ponašanje nije u suprotnosti sa predsednikovim optužbama?
Priče o obojenoj revoluciji koje plasira vlast su bespredmetne. Niti su studenti akteri obojene revolucije, niti je RTS njihov saveznik. Studenti vrše pritisak na RTS da bi ovaj profunkcionisao kao medijski servis svih građana Srbije. Vlastodržac vrši pritisak na RTS da bi ga potčinio i pretvorio u portal vladajuće stranke. To su dijametralno različite namere suprotstavljenih aktera. Kao što su različite i vrste pritisaka, oblici moći aktera i njihovi krajnji ciljevi. Tako je pritisak studenata na RTS otvoren i javan, dok su pritisci vlastodršca na uredništvo javnog servisa zakulisni i tajni. Studenti nemaju institucionalnu moć i žele dobro zajednici kojoj pripadaju, dok vlastodržac poseduje moć i želi dobro grupaciji kojom rukovodi. On pogrešno veruje da RTS ne treba da izveštava o studentskim protestima, što bi značilo da treba da izveštava neobjektivno poput privatnih televizija s nacionalnom frekvencijom koje su u službi vlasti. A takvih je priličan broj u ovoj nevelikoj zemlji.
Dodamo li ovome i lokalne stanice u službi režima, medijski mrak u Srbiji postaje prilično gust, dok je svetlost RTS-a isuviše slabašna da bi taj mrak rasterala.

Mračeći nas dakle neštedimice, režimske televizije nam godinama demonstriraju kako izgleda neobjektivno novinarstvo u formi portala vladajuće stranke. Eh, da je samo reč o stranačkom portalu. U pitanju je svakodnevno promovisanje neznanja i nevaspitanja čiji je produkt na kraju krajeva i pogrešno ispisana reč „ćaci“ na sada već čuvenom grafitu. Pomenuti izraz nepismenosti vlast je prihvatila kao simbol jedinog ispravnog puta kojim ovo društvo treba da ide. Štaviše, za eksponenta vlasti „ćaci“ predstavljaju budućnost Srbije, a „ćacilend“ model idealnog državnog uređenja.
Čega se pametan stidi… rekao bi razborit čovek dok posmatra predsednika države i eksponenta vlasti kako svojski radi na tome da RTS pretvori u neobjektivnu medijsku ispostavu SNS-a i generator primitivizma. Rečju da ga ćacilizuje. To bi naravno bio protivprirodan čin budući da je primarna uloga RTS-a da objektivno informiše, edukuje i kultiviše ljude kao javni servis svih građana. U iščašenoj viziji eksponenta vlasti, međutim, RTS može da funkcioniše i kao portal vladajuće stranke i kao javni servis građana. Na koji način? Tako što vlastodržac sebe i stranku koju personifikuje najpre poistoveti sa državom, a zatim RTS-u nameni ulogu vrhovnog medijskog portala novouspostavljenog hibrida. Otuda vlastodržac svaki oponirajući glas u društvu koji se igrom slučaja emituje na RTS-u, proglašava neprijateljskim činom upernim protiv države. Posledica ovakvog pritiska na uredništvo javnog srvisa jeste gušenje i ono malo novinarske etike koja se povremeno promoli između SNS kandži kojima je RTS poklopljen. Jer čak i to malo periodičnog promaljanja objektivnog novinarstva smeta vlastodršcu koji želi apsolutnu kontrolu nad medijima, i jednoumlje. U tom smislu je jasno zašto on svaku kritiku jednoumlja vlasti ekspresno proglašava terorističkim napadom na slobodu drugačijeg mišljenja.
Da li je Grumf u nekoj epizodi Alana Forda nosio majicu s natpisom „Sloboda za jednoumlje“? U svakom slučaju očigledno je da vlast u taj kalup nastoji da ubaci medijski javni servis Srbije. Ovakav pokušaj ukalupljivanja odvija se iza kulisa, u vidu pritiska vlasti, pre svega na uredništvo informativne redakcije RTS-a. S druge strane, studentski pokušaj da to spreči vidljiv je i odvija se pred očima javnosti. Dakle, nije tačno da se RTS nalazi u nekakvom getu zarobljen od strane studenata. On se nalazi u kandžama bahate vlasti koja bi da javni servis pretvori u stranački portal. I to je ono na šta, između ostalog, žele da ukažu studenti blokadom RTS-a. Jer očigledno je da njegovo uredništvo tek na kašičicu daje, ili pak u celosti prećutkuje, događaje koji razbijaju medijske predstave koje vlast godinama stvara i nameće građanima. Da li smo na primer u Dneviku RTS-a imali priluku da vidimo i čujemo plemenito obraćanje vladike Grigorija studentima u srpskoj pravoslavnoj crkvi u Nemačkoj? Nismo jer taj događaj dovodi u pitanje predstavu o crkvi koja jednoglasno podržava režim i kritikuje studentske proteste. Ili, šta reći za novinare informativne redakcije RTS-a kojima je očigledno naloženo da eksponentima vlasti ne postavljaju nezgodna pitanja i da u svoje emisije ne pozivaju kritičare režima. Odnosno da pozivaju njegove (jedne te iste) istaknute apologete. Na taj način RTS dovodi u zabludu gledaoce stvarajući kod njih lažno ubeđenje da u Srbiji postoji samo jedan sociolog, istoričar, pravnik. A i da je i taj jedan lišen sposobnosti kritičkog analiziranja vlasti i njenih nepočinstava. Zato studenti i pokušavaju da blokadom RTS-a izvrše pritisak na njegovo uredništvo ne bi li javni servis konačno počeo da radi onako kako mu je u normativnom i vrednosnom pogledu propisano – da novinari objektivno izveštavaju a uredništva ne prećutkuju događaje, da se u emisije pozivaju ljudi koji imaju šta da kažu, da se ne koriste crne i bele liste gostiju, kao ni liste pitanja koja novinari moraju da postave predstavnicima vlasti… Ukratko, studenti žele da RTS izbave iz kandži SNS-a.
Međutim, brana takvom nastojanju studenata upravo je uredništvo RTS-a. I to je problem koji se jedino može rešiti reorganizacijom unutar „kuće“, a ne govorima mržnje prema studentima koji iz nje dolaze.
Lopta je dakle u rukama radnika RTS-a koji sada imaju priliku da podignu svoj glas i pokušaju da javni servis vrate na put objektivnog novinarstva. Pogotovo u situaciji kada uredništvo ispoljava sve one osobine zbog kojih studenti i blokiraju RTS – poricanje lične odgovornosti, prebacivanje krivice na druge, autističnost u razmišljanju, jednostranost u izveštavanju, upornost u izostavljanju po vlast štetnih informacija, jednodimenzionalnost u lociranju stvarnih problema… Uredništvo sastavlja i emituje saopštenja iz kojih izbija govor mržnje prema studentima koje povrh svega i optužuje za ponižavajuće stanje u kojem se nalaze zaposleni u javnom servisu. Prukuplja i prikazuje jednostrane izjave samo podobnih stručnjaka koji kritikuju studente. Ne izveštava o zborovima radnika RTS-a koji se ne slažu sa uređivačkom politikom kuće u kojoj rade. U terminu za Dnevnik, preko čitavog ekrana, krupnim slovima ispisuju: „RTS zarobljen u getu“. Pa čak ni ovu reč ne koriste pravilno budući da je „geto“ nekada označavao četvrt u kojoj su živeli Jevreji, a u novije vreme urbani prostor koji nastanjuje određena manjinska grupa, prvenstveno etnička. Jedino ako uredništvo informativnog programa RTS-a, pominjanjem geta ne nastoji da ode korak dalje u simboličkom povlačenju nategnutih i neprikladnih paralela čime bi uticaj agitpropa vlasti na uređivačku politiku javnog servisa došao do potpunog izražaja.
Zaključimo, studenti vrše građanski pritisak na izuzetno važnu instituciju sistema koja ne radi svoj posao kako treba. Takva vrsta borbe apsolutno je neophodna u autokratskim sistemima koji su zaklonjeni maskama demokratičnosti. U takvim sistemima vlastodršci permanentno vređaju dostojanstvo neistomišljenika pozivajući se na ustav i zakone. Zato u takvim sistemima dijalog sa vlastodršcem nije moguć. Posebno nije moguć unutar uzurpiranih institucija među kojima se nalazi i medijski javni servis Srbije. I to potvrđuje njegovo uredništvo koje uporno tvrdi da je RTS „zarobljen u getu“, isključivo krivicom studenata. Ne pada mu na pamet da krivca potraži u sebi ili u „kandžama“ koje ga stežu. Jer upravo u takvom „getu“ je zarobljen RTS. Zaslugom autokratske vlasti, a ne studenata koji uporno pokušavaju da ga iz takvog geta izbave.
Autor je sociolog
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


