Povodom teksta u listu „Danas“ od 19. 8. 2011. godine u rubrici kultura, pod naslovom „Ljudi koji vraćaju tuđe“ autora Z. Pakovića /“Pako(s)nića“/, u kojem omalovažava mene i moje starosno doba, a onda još iznosi i ordinarnu izmišljotinu – l a ž – da mi je Železnica Srbije vratila novac, hiljadu dinara, tražim da, u skladu sa odredbama Zakona o javnom informisanju, objavite moje reagovanje-odgovor.
Prvo, onaj ko sebe smatra „intelektualcem, pa još u tranziciji“, ne može, ne treba i ne sme da bude lažov i da iznosi i piše laži bilo koje vrste, pogotovu novinar koji je dužan prethodno sve činjenice proveriti!
Drugo, gospodin Paković nema nikakvog, a pogotovu moralnog prava da se izruguje i da omalovažava moje životno pa i starosno doba, kao ni bilo čije! To je sramotno, pa i od nazovi novinara-kolumniste! Naziva me „naš starac“! Pa tvoj starac je, i može biti, samo tvoj ćaća, a ne ja!
Treće, ni jednog jedinog novinara ili redakciju novina nisam ja pozvao da o mome gestu pišu. Ja sam pismo s novčanim prilogom poslao direktoru Ž S i ništa više i nikome više. Neka gospodinu njegove novinarske kolege objasne zašto su „naseli“ na provokaciju i šta ih je na to ponukalo.
Četvrto, namera mi je i bila i uspela: da isprovociram novinare, pogotovu nazovi „intelektualce“, pa još u tranziciji, a što su se neki od njih pa i Pako(s)nić upecali poput glupoga soma što se upeca uvek na lažni mamac, to je njihov pa i njegov problem, ne moj. To više o njima nego o meni govori! Zašto su im ovakve sitne i nebitne stvari interesantnije nego mnogo, mnogo ozbiljnije i važnije, pa i dramatično važnije teme u Srbiji?
Peto, što gospodin ne daje priloge za nečije stipendije i za gladna usta po Srbiji, pa još i po Africi, ako to već od mene traži da činim? Onaj ko je glad izazvao i izaziva neka je i rešava. Ja sam nahranio i hranim mnoge gladne glave, one koje osećaju glad za čitanjem. Sedam proznih knjiga i jednu knjižicu pesama štampao sam isključivo svojim sredstvima i sve primerke besplatno podelio pojedincima, gradskim, seoskim i nekim školskim bibliotekama, nekima u Hrvatskoj, BiH, po celoj Vojvodini i po skoro svim većim gradovima Srbije.
Šesto, nije direktor pokušao vratiti novac zbog zastarelosti već sa obrazloženjem da ne znaju kako to da proknjiže! Neka vam gospodin Đuro Lazić, novinar Ž S kaže kakav je moj odgovor bio i kada sam odbio da mi novac vrate, a i nisu ga vratili, ali ti kao pošten novinar to ni pokušao proveriti nisi, već iznosiš lažnu tvrdnju: kako je meni, uostalom, taj novac vraćen?!
I, najzad, nisam se ja ni švercovao u vozu onomad. Ja sam kupljenu kartu za određenu deonicu pokazao kondukteru, potom zaspao na mestu gde sam sedeo i spavao celom daljom vožnjom. A što kondukteri nisu savesno i odgovorno radili svoj posao njima na dušu, a ne meni. Ja, kad sam dao kartu na pregled, nisam se makao sa sedišta, a spavajući i da sam hteo nisam se mogao kriti ni bežati po vozu, a nisam to ni budan činio.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


