EPA-EFE/ANDREJ CUKICRodonačelnik vladajuće stranke koji personifikuje vlast i preferira monolog, poziva studente na dijalog što je potpuna besmislica. Studenti ne žele dijalog sa onim koji, pored toga što ne poznaje pravila dijaloga, nije po Ustavu nadležan da se bavi svim pitanjima u državi. Zato dijalog koji predstavlja floskulu monološke vlasti s pravom treba odbaciti.
Mnogi se stoga pitaju – šta dalje? Dokle dalje? I što je najbitnije – da li se lista studentskih zahteva može proširiti nakon pada Vlade? Kratak odgovor je – može! Dodao bih da je to i neophodno.
Prvo, studenti (ako to žele), imaju pravo da prošire listu zahteva jer se situacija u državi padom Vlade drastično promenila. Drugo, neophodno bi bilo da to urade budući da je teško očekivati da će neko iz redova Vlade u ostavci odgovoriti na ključni studentski zahtev – obelodanjivanje ugovora i aneksa u vezi sa novčanim transakcijama oko rekonstrukcije Železničke stanice u Novom Sadu.
Ali da budemo potpuno iskreni, i da vlada nije pala vlast bi teško ispunila pomenuti zahtev, jer bi se u tom slučaju klupko korupcije odmotalo, pa bi jedna nit neminovno dovela i do onoga koji je naložio hitno otvaranje Železničke stanice ne hajući za stanje u kojem se ona nalazi. Zato vlast sada pokušava da fokus sa studentskog protesta pomeri na organizovanje besmislenih izbora i na podjednako besmislenu rekonstrukciju Vlade.
Zašto su ti predlozi besmisleni? Zato što je besmisleno imati veru u to da će fer i slobodne izbore sprovesti vlast koja je spremna da javno obmanjuje građane – nije se radilo na nadstrešnici, jeste se radilo na nadstrešnici – pokazali smo vam sve dokumente, nismo vam pokazali sve dokumente (o aferama vlasti u proteklih deset godina da i ne govorimo).
A i iskustveno se pokazalo da izbori koje takva vlast organizuje jedino služe falsifikovanju izborne volje građana i davanju tobožnjeg legitimiteta vlasti. Podjednako je besmisleno verovati i u delotvornu rekonstrukciju Vlade koja bi podrazumevala uključivanje pojedinaca iz vladajuće grupacije, a koja je (videli smo) spremna da otvoreno obmanjuje ljude i zaobilazi istinu, i koja resore poverava nekompetentnim pojedincima čija je jedina zasluga to što su lojalni stranački radnici i jurišnici.
Stoga bi najdelotvornije bilo da studenti (ako nađu za shodno) koriguju listu zahteva tako što bi dopunili svoj prvi i ključni zahtev, a što je ujedno i odgovor na pitanje šta i kuda dalje? Reč je o zahtevu za formiranjem prelazne vlade eksperata koja bi imala dva, za čitavo društvo, bitna zadatka. Prvi, da poradi na odmotavanju klupka korupcije u redovima vlasti i drugi, da pripremi fer i slobodne izbore. Ti eksperti ne bi smeli da budu ljudi iz političkih partija i stranaka već ugledni stručnjaci sa integritetom koji opšte dobro zajednice postavljaju ispred i iznad ličnog interesa.
Na taj način će jedino vlada eksperata, kompetentnih ljudi sa neupitnim integritetom koje će kandidovati studenti, biti sposobna da spreči mogućnost da bude zloupotrebljena od strane političara iz redova vladajuće koalicije, ali i iz redova opozicije. Prve će sprečiti da očuvaju vlast zataškavanjem korupcije i organizovanjem nepoštenih i neslobodnih izbora, a druge da na vlast dođu bez izbora.
Pre tačno šest godina (zar je prošlo već toliko), napisao sam za Danas tekst o vladavini filozofa u kojem sam pozivao predstavnike opozicije da se manu ličnih sujeta i stanu uz univerzitetske profesore u potencijalnom formiranju Vlade koja bi opšti interes zajednice stavila ispred uskostranačkih interesa. Tada sam u vidu imao profesore Filozofskog fakulteta, ne samo zbog paralele sa Platonovim shvatanjem razboritih vladara, već i zbog toga što sam smatrao, da je to najvaljanije rešenje za ovu zemlju. Problem se međutim tada sastojao u tome što intelektualci nisu pristajali da ih političari kandiduju za potencijalnu vladu eksperata (filozofa), što znači da se tada nisu u potpunosti stekli uslovi za ostvarivanje takve jedne ideje.
Danas, šest godina kasnije, nakon višemesečnih protesta studenata, stiču se uslovi za vladanivu filozofa (ovaj termin bi sada svakako trebalo proširiti), unutar potencijalne vlade eksperata, u prvom redu zbog toga što bi se sada intelektualci, stručni ljudi, profesori univerziteta, kulturni radnici rado odazvali pozivu studenata da učestvuju u nekakvom prelaznom obliku vlasti. To je i razumljivo, jer za razliku od političara koji teže vlasti i ličnim interesima, studenti iskreno teže popravci i ozdravljenju društva, vraćanju institicija građanima, i na koncu vladavini prava koja podrazumeva i istinsku podelu vlasti, i nezavisnu sudsku vlast i povinovanje vlasti Ustavu i zakonu, i poštovanje ljudskih prava i sloboda, i na koncu – fer i slobodne izbore. A uslove za iste može pripremiti jedino vlada čestitih i razboritih ljudi, samim tim i iskreno patriotski nastrojenih, koji neće izneveriti poverenje studenata pod čijim će budnim okom svakako sve vreme biti.
Autor je sociolog
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


