Vladimir Đukanovićfoto (BETAPHOTO/AMIR HAMZAGIĆ)

Od kad postoje društvene mreže milioni ljudi, koji veruju da njihovo mišljenje ima nekog značaja za one koji će ga pročitati ili čuti, pišu ili govore šta im padne napamet.

Među njima je i „konsiljere“ mafijaško-političke organizacije koja nam je razorila državu i društvo. Vladimir Đukanović, godinama snima svoje „mudre“ analize i neselektivno ih plasira korisnicima mreža. U jednoj od skorašnjih objava, vođen nekontrolisanim emotivnim nabojem, izneo je niz nesumnjivih istina. Zaključio je da su svi sistemi u državi „truli“. Akcenat je stavio na obrazovni sistem, pravosuđe i policiju.

Pre no što je utvrdio trulež u tim sistemima, nije stigao da se zapita kako su ovi gradivni državni elementi istrulili u „zlatnom dobu“ srpske istorije, za koji je direktno zaslužan i odgovoran vrhovnik ove zločinačke organizacije.

Trulež, kao proces, u bukvalnom i prenosnom značenju, zahteva vreme. Ima sopstvene zakone razvoja i trajanja. Najpre, dolazi do kontaminacije patogenim agensom. Sledi ubrzano širenje po zahvaćenom delu, i ako se ne spreči, zarazi se čitav organizam.

Naše društvo se zarazilo radikalskim malignim nacionalizmom i primitivizmom, koje je pre više od tri decenije posejao Vojislav Šešelj, a zalivali su ga i negovali Aleksandar Vučić i drugi poslušnici ovog osuđenog ratnog zločinca.

Tokom trajanja aktivne faze zaraze prošli smo građanski rat, sankcije međunarodne zajednice, inflaciju, nezabeleženu i istoriji ekonomije, i bombardovanje NATO alijanse. Ove strahote su prekinule na desetine hiljada života, a stotine hiljada ljudi bili su primorani da sebi potraže neko mirnije i sigurnije mesto za život, širom planete.

Zarazu nismo iskorenili kad smo bili u prilici. Reagovali smo amaterski, površno i brzopleto, zanemarujući činjenicu da patogeni agensi mogu da započnu svoje pogubno delovanje dokle god postoje. Kad smo pre trinaest godina, voljom većine, izabrali radikale, maskirane u Evropejce, ponovo je započeo proces truleži nedovoljno oporavljenog društva.

Glavni ideolog, i sam neizlečivo zaražen retrogradnim idejama apsolutizma, okupio je oko sebe ekipu mentalno i moralno depraviranih likova, koji su za svoje pomoćnike, asistente i sluge izabrali najnesposobnije, najnemoralnije, najnečasnije i najbezvrednije predstavnike zajednice. Povezali su ih lični materijalni interesi, sklonosti ka devijantnom ponašanju, agresivnost i autoritarna svest. Oni su postali društvena elita, i ta patološka konstelacija je uslovila da se svaki segment u koji su se implantirali, polako i neumitno rastače i truli.

Znamo da „čuveni“ analitičar Đukanović, nije mislio na sebe i svoje, u zločinu udružene, pripadnike monstruozne organizacije. U njegovom izopačenom i antihumanom načinu razmišljanja trulež su izazvali studenti, đaci, profesori univerziteta, nastavnici i građani, koji su ustali da se oslobode pogubnog napada na osnovna ljudska prava.

Označivši zdravo i progresivno društveno tkivo kao trulež, Đukanović predlaže rešenja koja je primenjivao teško poremećeni diktator, Pol Pot u Kambodži. Potrebno je, besedi ovdašnji sledbenik pomenutog ludaka, zatvoriti sve državne univerzitete i škole, jer su oni rasadnici „terorizma“, otpustiti sve sudije i tužioce, koji hoće da rade po zakonu, i krenuti iz početka. Taj njihov početak ne bi trebalo da zamišljamo. Puna ih je istorija ljudskog, ne baš veselog, trajanja.

Treba da imamo u vidu da opskurna ličnost, kakav je Đukanović, često prenosi stavove najodgovornijeg za tragičnu situaciju u kojoj se nalazimo. U jednom od mnogih sumanutih govora, on nekontrolisano i opasno preti, jer nam je „zemlja u opasnosti“. I to je istina, naša zemlja i svi mi smo u opasnosti.

Taj uzurpator svih državnih funkcija, na sopstvene građane izvodi besna, naoružana bića, da ekstremnom violentnošću ugrožavaju zdravlje i živote ljudi.

Ta bića su, verovatno, posebno dresirana da izgube svaku premisu ljudskosti i postanu mašine za ubijanje. Oni mogu da ubijaju iz zadovoljstva, zbog beneficija koje su dobili ili su im obećane i zbog hroničnog besa, jer im je mentalna insuficijentnost onemogućavala da ispune nerealne želje.

Vreme našeg opasnog življenja neće jednostavno proći. Osim brige i straha koje, nesporno, nosimo, treba da poverujemo u Đukanovićeve reči – trulež ih je ozbiljno zahvatila.

Autorka je lekarka iz Vršca

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari