Fodo: Danas/Vojin RadovanovićDržava je ustav. To je osnovni princip koji često zaboravljamo kada govorimo o društvu i političkom sistemu.
Država Srbija je Ustav Republike Srbije. Po tom Ustavu, ovakvom kakav je, a pogotovo posle najnovijih izmena koje se odnose na pravosuđe, nosioci pravosudnih funkcija u Srbiji su faktički nedodirljivi.
Dakle, oni po postojećem Ustavu ne mogu biti predmet ni lustracije, ni tranzicione pravde, niti se njihov rad može stručno i etički preispitati od bilo koga osim njih samih. Sama ta činjenica znači da bez izmena Ustava nema nikakvih trajnih promena u ovom društvu.
Pravosuđe nije slučajno u jezgru studentskih zahteva, od dokumenata o nadstrešnici, preko procesuiranja napadača na studente, do najnovijeg zahteva da se utvrdi šta se dešavalo na protestima. Svaki predlog koji previđa pravosuđe kao mračno jezgro ovog, i svakog drugog, režima do sada, predstavlja ili zabludu, ili namerni pokušaj da se energija studentskog protesta zloupotrebi i instrumentalizuje za jeftinu, i srednjoročno fatalnu, političku trgovinu. To se pre svega odnosi na predloge „prelazne“ ili, novije, a isto, „ekspertske“ vlade.
Plenum studenata Filozofskog fakulteta u Beogradu je u svom saopštenju od 7. aprila 2025. godine na ovo jasno ukazao kada je napomenuo da ekspertska vlada nije nikakvo rešenje bez dubinskih promena koje podrazumevaju direktnu demokratiju.

Plenum je sa pravom napomenuo da je termin „ekspert“ fikcija, u stvari pojam koji mnogi ljudi sami sebi pripisuju, te da svako, pa i ekspert za jajnike, može biti član „ekspertske“ vlade.
Svaka „ekspertska“ vlada je u stvari obična prelazna vlada koja nije ništa manje politična od bilo koje druge vlade jer, kako to Plenum jasno napominje, takvu vladu mora postaviti parlament, a u njemu sede političari, od kojih su većina predstavnici režima.
Dovoljno je pogledati Ustavni sud da bude jasno kako bi izgledali takvi „eksperti“.
Žak Lakan, jedan od najvažnijih psihoanalitičara našeg doba, čak je pisao da je verovanje da je neko „ekspert“ u stvari psihijatrijska dijagnoza, a ne status. Čovek koji za sebe misli da je „ekspert“, po Lakanu, prosto nije normalan čovek.
Isto se može primeniti na predlog o „ekspertskoj vladi“. Svrha obrazovanja nije formiranje „eksperata“, nego obrazovanih ljudi, sa širokim pogledima i rezervama u odnosu na svoju „ekspertizu“. Obrazovan čovek zato za sebe nikada neće reći da je „ekspert“ – tako nešto će reći samo nedovršen, nedoučen, čovek nepodoban da vodi bilo koga.
Uporno ponavljanje mantre o „prelaznoj vladi“, a potom o „vladi eksperata“ (što se svodi na istu stvar) je u stvari strategija komunikacije čija svrha je da penetrira studentski pokret i da preuzme energiju i iskrene namere studenata, kako bi se održale sve one strukture sa kojima, prosto, promene nisu moguće.
Razlog zbog koga nije trebalo donositi najnovije izmene Ustava, koje je, da podsetim, i tada podržavao Savet Evrope, koji podržava ovo i ovakvo pravosuđe, a podržava i aktuelnu izvršnu vlast, isti je kao razlog zašto u stomatologiji, kada lečite zub, ne treba da stavljate stalnu krunicu dok se vremenom ne pokaže da je zub dugoročno izlečen.
Ako zub lečite, i odmah stavite stalnu krunicu, a on onda bukne, morate da skidate tu krunicu, da demontirate tvrdu strukturu, da biste ponovo mogli da intervenišete u strukturi koja je upaljena, inficirana i kompromitovana.
Iz istih razloga, nije trebalo davati nedodirljivost kriminalizovanoj pravosudnoj strukturi dok se ona ne iščisti, a izmene Ustava kojima je sadašnje stanje pravosuđa zacementirano su bile takva krunica.
Sva priča o prelaznim vladama i o „ekspertima“, bilo da su to pravni kvazieksperti kakve vidimo na svakom koraku, bilo da su eksperti za policistične jajnike, kakve takođe vidimo u javnom prostoru i novim strukturama, samo je zamagljivanje suštinskog pitanja o ustavu, a tek potom stavljanju krunice na zdrav, a ne na upaljen i inficiran zub ovog društva.
Promene treba da budu sistematične, zakonite, mirne i proceduralno korektne. Bez ikakvih padobranaca u političkom procesu, poput samozvanih „eksperata“.
Direktna demokratija je način da se zakonito i mirno dođe do ustavotvorne skupštine, i to je moguće kroz zborove građana, kao što je bio slučaj za ustavotvornom skupštinom u Islandu, 2010. godine, koju su delegirali građani direktnom demokratijom.
Ako se formira bilo kakva prelazna ili „ekspertska“ vlada, suštinskih promena neće biti, a ostaće nam sporadične blokade, jaja i „eksperti“.
Stvar je u Ustavu.
Studenti Filozofskog fakulteta su svetlo u tami koje treba slušati i pratiti.
Autor je direktor Instituta za praktičnu humanistiku
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


