Požar, koji je iz još neutvrđenih razloga izbio u lozničkoj Viskozi, prvo u fabrici Svila, a potom se proširio na pogone Celvlakna, odneo je život jednog radnika. U momentu izbijanja požara u fabrici je bilo pet radnika. Vatrena stihija je zauzdana, pa nije zahvatila i skladište u kojem se nalazi 500 tona ugljen-disulfida, opasnog otrova koji deluje na nerve i mozak. Inspektori za zaštitu životne sredine utvrdili su da je koncentracija sumpordioksida u vazduhu bila sedam puta veća od dozvoljene.

Zato su preporučili građanima da zatvaraju prozore i izbegavaju boravak na otvorenom na području zahvaćenom dimom. Ovako bi, u najkraćem, glasila danas većbajata vest, ne samo zato što se požar zbio prekjuče većzato što nije i jedini koji tragično ukazuje na koje su niske grane spali nekadašnji giganti i kako se u njima posluje. Istovremeno, nesreća je još jednom postavila pitanje skladištenja i čuvanja opasnih materija. Da je 500 tona ugljen-disulfida odletelo u vazduh, bili smo posmatrači neslućene katastrofe.

Upravo na tragu takve mogućnosti, ministar za zaštitu životne sredine i prostorno planiranje Oliver Dulićrekao je da „treba da razmišljamo o sličnim situacijama u budućnosti. Ja ću pokrenuti ovo pitanje na Vladi, kako i na koji način u budućnosti treba da tretiramo ove fabrike i postrojenja koja više ne rade, a u kojima se nalaze opasne supstance“.

Prauzrok požara u lozničkoj Viskozi, bez sumnje, može se naći u priči o restrukturiranju ove fabrike koja je nekada, krajem osamdesetih, zapošljavala 11.000 radnika. Na početku sprovođenja socijalnog programa 2002. godine bilo ih je skoro 7.000. Proizvodnja je obustavljena još 2005. Posle šestog i poslednjeg kruga restrukturiranja, fabrika stečaj dočekuje gotovo potpuno pusta – u njoj je samo 15 zaposlenih.

Oni su, kao neka otpisana četa, ostali da se staraju i o uskladištenim opasnim materijama. Prekjuče, kada je izbio požar, radilo je pet radnika. Jedan je poginuo. Danas ih je 14. Povređeni u kruševačkom Trajalu, eksplozija municije u Paraćinu, stradali radnici u Prvoj iskri u Bariču i u fabrici Edepro, alarmirajući su, ako ne i zakasneli, razlozi da se na dnevni red baci ne samo ona varnica koja je dovela do nesreća. U suprotnom, ako se, rečeno Dulićevim rečima, ne vidi kako tretiramo ono što ne radi, a radi sa opasnim supstancama, nijedno tzv. restrukturiranje više neće moći biti sakriveno tek pukim zatvaranjem prozora.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari