Osmi mart u realnom životu 1

Pre nekoliko dana stigla mi je poruka grupe iz vrtića mog deteta: „Skuplja se novac za 8. mart. Dajemo 400 dinara za obe vaspitačice, ako želite da učestvujete u poklonu. Kupuje se kartica sa određenom sumom, cveće i slatkiši deci.“

Iznervirala sam se iste sekunde iz najmanje sto razloga od kojih je najviše onih vezanih za Osmi mart. Već sam počela da kucam odgovor kako je Osmi mart dan borbe za ženska prava a ne dan za kupovinu cveća, kremica i parfema.

Kao i da predložim da za taj novac kupimo knjige vezane za prava žena i njihovu afirmaciju. Ali nisam ništa od toga napisala, odgovorila sam samo sa – važi.

Kao prvo, teško da bih uspela da pronađem više od dve knjige prilagođene deci koje se bave temama vezanim za ženska prava, potom jer u realnom životu Osmi mart je potpuna suprotnost onoga šta bi trebalo da predstavlja. Teško se može nazvati danom obeležavanja prava žena, već pre dan žena ljudskih bića drugog reda. Čitava njegova suština se svodi na cveće u celofanu i kojekakve proslave u firminom aranžmanu, čemu se veliki broj žena raduje kao jednom od retkih dana kada uopšte izađu negde. Na svoju obespravljenost i nejednakost ni ne pomišljaju jer su naučene da tako treba i da je to posve normalno. Ne treba naglašavati kako društvo na feministkinje, u najboljem slučaju, gleda kao na neke šašave zaluđene žene. Sama reč feminizam gora je od najgrđe psovke, psovanje je društveno prihvatljivo, feminizam ne.

Ženska prava i rodna ravnopravnost su stvari kojima se bavi nekolicina organizacija i udruženja civilnog sektora dok se veći deo društva kako muškaraca tako i žena, što je potpuni paradoks, ponaša kao da ih se to ne tiče i ne utiče na njihove živote. Ako uopšte dođe do bilo kakve polemike, ona se završava psovanjem i nazivanjem pogrdnim imenima neke od žena iz javnosti koje se bave pravima žena. Zbog svega toga moj odgovor na gore pomenutu poruku je bio samo „važi“, jer vaspitačica je žena kao mahom i sve vaspitačice i učiteljice zato što je čuvanje dece podrazumevajuće ženski posao.

Vaspitačica je žena u Srbiji, što je otežavajuća okolnost, uz sve što muči sve žene sveta, nju muči i egzistencija. U realnom životu poklon kartica joj mnogo više znači od borbe za prava, u zemlji u kojoj se ona već stečena ne poštuju.

Da, mislim da je borba za ženska prava i jednakost izuzetno važna i da počinje od svakog pojedinca, samo moja neće početi uskraćivanjem poklona vaspitačicama, već kupovinom te dve knjige za vrtić o važnosti žena u društvu.

Srećan nam svima Osmi mart s nadom da ćemo postati svesni njegovog značenja i značaja.

I naravno, pravda za Mariju Lukić, najhrabriju među nama.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari