Foto: A. L. / DanasPetak, 22. avgust 2025. Kod Železničke stanice u Novom Sadu nemila ali redovna, uporna, neizbežna komemoracija.
Sugrađani se okupljaju pre 11.52. Minut pre toga pristiže i nekoliko bajkera. Kada se pešacima upali zeleno, raskrsnica se puni ljudima. Pristiže i oniži, sedokosi, pogrbljeni, u godinama, ali bistrog pogleda, Slobodan. Tišma.
Staje tik pored tek nešto mlađeg sugrađanina u beloj majici sa natpisom KRIK. Slobodan se za trenutak kratko osvrnu ka njemu pa odmakne pola koraka, da ne zaklanja pogled.
Svi stoje suočeni sa tim zlim mestom, nadstrešnicom koje će zauvek zlokobno visiti nad ulazom Železničke. Tišina sve veća. Prolazi devojka sa mobilnim, snima video zapis. Prolaze još neki, koje nije briga za druge.
Oblačno je, vetar pojačava, prve kapi kiše. Pa sve više. Slobodan namiče žuti kačket, a njegov sused u majici vadi iz torbe kišobran, otvara ga i nudi: „Gospodine Tišma, zaklonite se ispod kišobrana“.
Pomalo zbunjen, Slobodan ipak brzo odgovara: „Ne treba, hvala“. Rašireni kišobran ipak ostaje nad njim: „Mnogo je važnije da Vi ne pokisnete, a ne ja“. Sa očitom zahvalnošću Slobodan prihvata taj gest i skida kačket. Ni svojim delima nije odavao utisak neuljudnosti i bezosećajnosti, odaje počast gologlav.
Kiša još malo pojača, pa polako prestaje, no vetar ne posustaje i preti da prevrne kišobran. Sused ga sklapa, a Slobodan se opet sa zahvalnošću u očima okrene ka njemu uz tiho „Hvala Vam!“ i blagi dodir rukom po ramenu. „Nema na čemu, ja sam Vama zahvalan“, podjednako tih odgovor.
Nastavlja se ćutanje, do glasnog „Slava im!“ Svi to ponavljaju, makar u sebi. Slobodan se još jednom okrene zahvali. „Budite dobro, i pišite i dalje. Potrebni ste nam“, kažem i opraštam se. Možda se opet negde susretnemo, ne samo u njegovim knjigama i pesmama.
I jesmo. Ponedeljak, prvi septembar. Deset meseci neverice, ogorčenosti, bunta. Opet na Železničkoj. Nismo tako blizu jedan drugog, ali se prepoznajemo i klimnemo glavom u znak pozdrava. Opet je imao žuti kačket.
Video sam ga to veče, bez kačketa, i na Bulevaru, tokom protestne šetnje „Srednjoškolci pamte“. Tu je Slobodan, sa nama, i telom i duhom, da svi zajedno oslobodimo njegov Ujvidek pa bude opet i Novi Sad i Ujvidek.
Petog septembra će biti petak…
Mihailo Krstić, Novi Sad
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


