Ruše nas „no nejm” stranci i domaće „ustaše” Liliputanci 1Foto: Z. S. M.

Kada su pre nešto više od dva veka oca novovekovne Srbije Miloša Obrenovića upitali kako da se odbranimo od neprijatelja, knjaz, pragmatičan kakav je bio odgovorio je „guzu u guzu pa da se sloški branimo”. Sad, kako se ova leđa uz leđa odbrambena taktika pokazala možemo da raspravljamo, ali posle 200 godina i jače napadi su se samo multiplikovali.

Barem po tumačenjima predsednika Vučića koji nas u svojim svakodnevnim obraćanjima nesebično uvodi u tajne geopolitičkih strategija permanentnih invazija na nas spolja i iznutra.

U tim sveopštim napadajma mi smo neprekidno izloženi udarima hibridnih i nekortikalnih ratova, „scenarijima” (poput sirisjkih, libijskih…) opako-opskurnih stranih zavojevača a, ne miruje ni mukla izdajnička klika koja zdušno podriva i potkopava temelje našeg neviđenog uspeha i prosperiteta.

Od predsednika lično saznajemo strašne istine tipa da je stotine miliona dolara uloženo u napad na Srbiju (samo iznutra, spolja i da ne računamo), ali nas nekako uvek „poštedi” imena tih „stranih investitora”. Stiče se utisak, Vučić obznanjuje a njegove medijsko-tabloidne glasonoše pronose, da vaskoliki zemaljski šar ustaje i leže (ako uspe da uhvati malo sna između) samo sa jednom jedinom mišlju kako da sobali i surdukne ekonomskog tigra i lidera u privlačenju stranih investicija.

Dakle, znamo da nas napadaju, samo ne baš i ko. Nikako da toj stalnoj pretnji i neprijatelju saznamo – ime. Možda nas predsednik džentlmenski štedi strašne istine (kao ona dva minuta snimka sa autoputa) ili je tajna toliko velika da je nismo ni dostojni.

A, možda je lakše i operativnije držati ljude u stalnom opsadnom stanju nego odgovarati na konkretna pitanja: nevinih žrtva pod nadstrešnicom, korupcije, nepotizma, nesposobnih stranačko-kumovskih kadrova sa izmišljenim kvalifikacijama i diplomama… Znamo da je Srbija „napadnuta” i šta sada imamo da dangubimo oko nekih nevažnih pitanjaca i sitnica.

Kao i ona kodže Obrenovića „guzu u guzu” ni ova taktika nije u nas nepoznata. Ma, kakvi. U vreme J. B. Tita učili su nas da „neprijatelj nikada ne spava” (doduše, po toj doktrini nije mogao ni da nas iznenadi), pa preko Miloševića koji je k’o Mojsije Crveno more „jasno razdelio” patriote i one druge izdajnike – strane plaćenike. Ama, nije džaba još krajem osamdesetih godina prošlog veka Bora Čorba čak i u ljubavnu pesmu udenuo stihove: „ne vole nas Bugari ni Austrougari, mrze nas Japanci i Liliputanci”. A, kad god zafali tu su uvek (ne maši) i ustaše – makar to bili i studenti.

Ruše nas „no nejm” stranci i domaće „ustaše” Liliputanci 2
Foto: Privatna arhiva

No, odolesmo i odolevamo i to zahvaljujući samo njemu (Vučiću, ne Bori) koji je jedini spreman i vazda oran da nas odbrani od svih nepoznatih stranih sila ovozemaljskih (i, onih drugih, naravno) i poznatih domaćih kolaboracionista kojima ništa nije sveto: ni namešteni izbori, ni rekostruisana Železnička stanica u Novom Sadu, ni nepoštovanje Ustava, ni ukradena batina lična karta…

Jasno je da su svi ti, orkestrirani napadi i akcije upereni isključivo protiv predsednika jer Srbija to je on, personifikacija svih naših uspeha i zlatnog doba. Pa, onda kako da nam svi ti „no nejm” ne zavide i hoće da nam preotmu sve one desetine hiljada milijardi kilometara puteva i železnica, leteće taksije i automobile, nacionalne stadione (malo kasni, ali…), kliničke centre (biće, biće), okretnice, obrtnice i zavrtnice… Ruku na srce k’o ne bi bio ljubomoran na sve one „Ćacilende” i toi-toije, sendviče i dnevnice, nastupe Karleuše, Lukasa i Baje Malog Knindže. Jer, odista niko nema što Srbin imade. Nije im lako.

U sastavni deo misterije naših anonimnih napadača i mrzitelja u totalu spada i ponašanje svih onih službi koje bi profesionalni trebale da se bave istim. Može neko da se zapita (al taj je sigurno „ubačen”) čemu služi tolika policija, BIA, (kontra)obaveštajci…? No, to je sasvim druga priča ili je i njima shodno profesionalnoj etici tih esnafa u nas dovoljno da slušaju predsednikove objave i obznane, eventualno ’vataju beleške i prepisuju sa Vučićevićeve table scenarija „paklenih tornjeva” od studenata-terorista-blokadera i „kupuju zanat” od najvećih, (vele)majstora.

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari