Šta je Vama lično obeležilo 2020. i šta očekujete od naredne godine? 1Foto: Pixabay / freestocks-photos

Bojana Lekić, novinarka: Ovu godinu su mi obeležili iscrpljenost i nedostajanje.

Radila sam do poslednjih atoma snage u pokušaju da završim sve što sam htela, morala i što drugi nisu mogli zbog ove užasne pandemije. Nedostajali su mi moji ljudi i male životne radosti od kojih dobijam snagu. Naučena sam da ništa ni od koga, pa ni od nove godine, ne očekujem. Svima nam je potrebno zdravlje, razumevanje, solidarnost. Zato molim Boga da nam da zdravlja, za ostalo smo mi zaduženi.

Ljubomir Madžar, profesor emeritus

Najjači utisak ostavila je odluka Vlade da razbacuje neke pare iz budžeta, počev od onih 100 evra po odraslom građaninu, iz sredine ove godine, a onda i planovi u vezi sa budžetom, gde uporno idu na povećanje plata i zarada po stopi koja je daleko veća od stope rasta BDP-a. Računam da oni seku granu na kojoj sede, a pošto smo mi na istoj grani, moglo bi da se desi da dobro tresnemo zajedno sa njima. Još jedna od stvari koja me je impresionirala jesu oni grozni govori u Skupštini, uključujući i one mlade novoizabrane a neuke poslanike. Njih sedam-osam, jedan za drugim zahvaljivalo se Vučiću za poslanički mandat, zaboravivši da to ne treba da kažu čak i ako je istina, jer ipak postoje nekakvi tobože demokratski izbori i biračko telo bira poslanike. Oni su na to zaboravili pa su priznali jednu sramotu koju pametan čovek ne bi nikada isticao.

Miodrag Zec, profesor na Filozofskom fakultetu

Ova 2020. je godina korone. Meni je pokazala koliko je cela civilizacija fragilna. Koliko smo došli do tačke da smo poremetili stvari u prirodi. Pokazala nam je da nam nedostaje bazičnog znanja da se s time izborimo. Pokazala nam je da nam nedostaje organizacionih sposobnosti u društvu da se izborimo sa elementarnim katastrofama. Pokazuje odsustvo solidarnosti unutar zemalja, a naročito između zemalja, između severa i juga i istoka i zapada. 2020. je postavila kapitalna civilizacijska pitanja na koja tek treba naći odgovor.

Dejan Tiago Stanković, pisac i prevodilac

Od lepog što pamtim, to je da su se mnogi vratili knjizi, jer sa knjigom nisi sam. Od ružnog: strah, njegova razorna moć, i moć onih koji njime manipulišu. Videli smo Kineze koji bacaju kućne ljubimce kroz prozor jer se plaše zaraze. Videli smo stare koji su prihvatili da sede u kućnom zatvoru, kao da su kriminalci, žrtvujući svoje možda poslednje proleće jer su ih naplašili da se bolest prenosi na daljinu i da je na ulici vazduh otrovan i nosi nevidljivog neprijatelja. Videli smo vlasti koje uvode nerazumne mere jer im je tako lakše da vladaju, ali i da bi izgledalo da, kao fol, brinu o građanima. Ja naime ne znam koje su mere ispravne koje ne, nisam stručnjak, ali znam da niko, ali niko nema prava da ograničava našu slobodu i pravo na kretanje po čistom vazduhu ukoliko za to nema jako dobro obrazloženje. Nažalost, pokazalo se da nemaju pojma ni kako da nas zaštite od virusa, niti da ih je briga koliko su za čoveka samoća i fizička neaktivnost pogubni.

Nije mudro bilo šta očekivati, jer neostvarena očekivanja su najčešći razlog da ne budemo srećni. Što manja očekivanja imaš, to ćeš lakše biti zadovoljan svojim životom. Držim da je čovek snalažljiv, snaći će se u svakim okolnostima, a kako svima, tako i meni. Najgore što može da ti se desi je da umreš, a od toga niko nije pobegao. Dakle, carpe diem, u svemu se nađe ponešto lepo, smatram ja, jer lepota je u oku posmatrača.

Ana Lalić, novinarka Nove.rs

Godinu za nama pamtiću po potpunom porazu institucija, demokratskog društva, ljudskih prava i sloboda. Pamtiću je po strahu, pendrečenju, manipulaciji, iživljavanju nad zdravim razumom, pretnjama i izostanku empatije. Po lažima, po Tutinu i Novom Pazaru, po „prekobrojnim“ mrtvima i greškama u softverima. Pamtiću je i po hrabrim pojedincima, kolegama i po jednom, leđima okrenutom, špaliru belih mantila. Od 2021. očekujem da zacelimo, progovorimo, ustanemo, odbranimo sebe, svoje prijatelje, kolege, sugrađane, reke, vazduh, planine. Svoje dostojanstvo, obrazovanje i kućno vaspitanje. Da postanemo ljudi, ponovo.

Zoran Kostić Cane, muzičar, frontmen grupe Partibrejkers

Najličnije meni, a i svim ljudima obeležila je ova boleština, ova epidemija ludila korone. Izazvala je tu promenu života, i to što smo svi sada u nekoj kutijici i po potrebi izlazimo iz nje i vraćamo se i navikavamo na nju, što je najgore. Od sledeće godine očekujem da bude bolja od ove, da se nešto desi, jer uvek nešto može da se desi, ništa nije konačno stanje.

Zoran Stojiljković, predsednik UGS „Nezavisnost“

Za ovakve godine se kaže u narodu „ne povratilo se“. Pandemija je negativno finale svega onoga što smo imali i ranije, a imali smo jedan podoptimalni rast i tvrdo visoko siromaštvo i rastuću nejednakost. Razvoj i kada ga je bilo, nije obezbeđivao socijalnu koheziju, tako da je pravi izazov formulisati sopstvenu agendu i učiniti sve da se čuje glas građana i da se pristojan život čuva. Postoje društvene pretpostavke sreće, ako radite posao koji volite, koji vas ispunjava. Kada imate ljubav i brigu i odgovornost bližnjih, vas onda određene društvene pretpostavke mogu ugroziti, ali ne mogu vas dovesti u pitanje. Sreća je iznad siromaštva, nejednakosti, autoritarnih vlasti, ali da bi ona bila moguća masovnije, onda sve moramo da učinimo da ovaj prostor bude prostor dostojanstvenog života. Od naredne godine ne očekujem mnogo, normalizaciju prilika i recimo stanje u kome će se na društvenoj političkoj agendi pojaviti ključni problemi. Optimizma nema mnogo, jer smo naučeni da u predizbornim godinama visok nivo političke polarizacije i dijalog o izbornim uslovima pokrije egzistencijalne probleme, zatrpaju nas političkim pričama. Nadam se da ćemo naredne godine odbiti tu vrstu šarma.

Branko Kukić, književnik

Meni su sve godine iste – smenjivanje radosti i žalosti. Mi ovdašnji živimo na nekom čudnom prostoru, u čudnim okolnostima, među čudnim ljudima koji proizvode čudne događaje, a usput se svemu čude. Ali ono što je najčudnije – u Srbiji, dakle i u našem životu, nikada dva dobra ne idu zajedno. Ovde se ne događa ništa posebno u odnosu na ostali svet. Mogli bismo to da prikažemo kao: kiša pada, trava raste, gora zeleni – čist šlager. Pisac Oldos Haksli je svojevremeno rekao da je svet užasno mesto. Danas je to prevaziđeno – svet je sada dosadno mesto. Zbog toga je pamćenje bilo koje godine oblik proizvodnje magle.

Što se tiče Srbije i mog položaja u njoj u idućoj godini, očekujem jedan svesrpski sabor budalaštine sa pevanjem i pucanjem. Kolovođu znam, ali ne znam ko će biti „na kecu“. „Kec“ je onaj koji vrišti i maše maramicom na kraju tog sveopšteg i vaseljenskog kola, i koji jedva čeka da sjebe kolovođu. Dakle, idu Mara i svatovi.

Rada Đurić, voditeljka emisije „Među nama“ na TV Nova S

Svi koji me znaju, znaju da volim ove dane. Ako želite da nešto dobijete od mene ili da nešto izmamite, to su sigurno ovi dani. Počelo je sa rođenjem moje dece, dakle 90-ih, zbog svega što nam se dešavalo, sebe sam bodrila da će svaka sledeća godina morati da bude bolja. Tako sam sa velikim optimizmom ispraćala staru i dočekivala novu, znajući da to i nije baš realno ali sam se prepuštala tom osećaju jer su to bili trenuci koji su makar ličili na neki normalan život. Tada sam donosila bitne odluke koje su mi menjale život.

Isto je i ovih dana. Naravno, okolnosti su različite, ali je osećaj isti, samo smo mi i stariji i malo umorniji. Profesionalno, proteklu godinu ću zapamtiti po odlasku sa Javnog servisa, privatno, meni bliski ljudi ostali su zdravi ili su se izborili, niko još nije ostao bez posla iako su mnogi u velikim problemima. Ništa novo, ovde za nas. Od naredne očekujem isto što i u poslednjih 30. Mora biti bolja.

Andrija Prlainović, vaterpolista

Pandemija korona virusa mi je oduzela isto što i većini ljudi, ali i donela mnogo više porodičnih trenutaka. Godinama nisam ovoliko puno vremena proveo u kući, sa decom, a to me je definitivno učinilo boljim roditeljem. Pre sam često bio otac na službenom putu, a sada se s njima bolje upoznao i još više zbližio. Inače spadam u one što u svakom zlu i crnilu traže makar jedno zrnce nečeg lepog i dobrog, pa biram da 2020. pamtim po ispunjenijem privatnom životu.

Od 2021. godine priželjkujem da nam svima bude lakša, opuštenija, slobodnija, mirnija, sadržajnija…. Kao član reprezentacije kvalifikovane za Olimpijske igre, sa nestrpljenjem očekujem naša okupljanja, zajedničke treninge i druženje. Uz nadu da će se najveće sportsko takmičenje zaista održati. Sledećeg leta će biti pet godina od osvajanja zlata u Rio de Žaneiru, baš se načekasmo turnira u Tokiju.

Nemanja Nedović, košarkaš

Kao i većina, 2020. pamtiću po pandemiji korona virusa koja je bukvalno uticala na sve društvene sfere, samim tim i košarku. I danas je teško shvatiti da igramo u praznim halama; nedostaje nam publika i podrška navijača. S tim u vezi, sebi i najmilijima u 2021. poželeo bih, pre svega, zdravlje. U ovoj situaciji, zdravlje je najbitnije. Izuzetno je važno, takođe, da podržavamo jedni druge, da smo uvek tu, spremni da pomognemo i podržimo jedni druge. To je najbitnije, za ostalo ćemo lako.

Ognjen Koroman, fudbalski trener

Pamtim ovu godinu uglavnom po lošem kao i većina građana… Korona, izolacija bolesti, broj umrlih, broj zaraženih, svaki dan ista priča… Pamtićemo je i po lošim rezultatima reprezentacije i neodlasku na Evropsko prvenstvo. Pamtićemo i po krađi, korupciji, nameštanju utakmica u našem prvenstvu… U Novoj 2021. godini poželeo bih zdravlja svima, da prođe bez korone na sportskom planu. Poželeo bih promene u fudbalu i dolazak boljih i sposobnih ljudi, ne za krađu i nameštanje, već boljih ljudi za naš fudbal.

Srđan V. Tešin, pisac

Tokom pandemijske 2020. napisao sam, neočekivano, knjigu priča za decu i razmažene roditelje Luka kaže i pripovetku Mokrinske hronike. Pored toga, sa sinom sam snimio pesmu „Dobro dan kažem svima“, koja je postala hit na društvenim mrežama. Godina na izmaku, neki čudan način, podstakla je moju kreativnost i optimizam. Ovu godinu ću pamtiti i po neobičnoj činjenici da nisam učestvovao ni na jednoj književnoj tribini, promociji, festivalu ili sajmu knjiga. S obzirom na to da sam aktivan na književnoj sceni duže od četvrt veka, nedostajao mi je direktan kontakt s čitaocima. Počeo sam da pijem i lekove za visok pritisak, što može biti samo posledica nagomilanih stresova i strahova. Što se tiče posla, u narednoj godini očekujem da pripovetka Mokrinske hronike preraste u novelu, iako se ona žilavo opire svakom mom pokušaju proširenja. Sve nade polažem u to da u 2021. prestanemo da sa strepnjom očekujemo svaki novi dan, a da se „nove normalnosti“ sećamo samo kao ružnog sna iz kog smo se najzad probudili.

Jorn Jelsta, ambasador Norveške u Srbiji

Godina 2020. je bila pravo iskušenje za sve. Lično sam veoma srećan što je Norveška uspela da u rekordnom vremenu pruži višemilionski doprinos za projekte u vezi sa kovidom 19 u Srbiji, uključujući i haj-tek respiratore. To je pokazalo u potpunosti dugoročno prijateljstvo i simpatije između naša dva naroda. U istom duhu radimo na tesnoj saradnji sa centralnim i lokalnim vlastima kako bismo razvili postpandemijske projekte za obnovu koji bi doneli nadu za što je više moguće građana Srbije.

Zahvalan sam za sva prijateljstva koja smo moja supruga i ja dosad stekli u ovoj zemlji. Srbi su strastveni, časni i neposredni. To jednom Norvežaninu prija. Uz to, imate sjajnu kulturnu scenu u čitavoj zemlji. Zaista se radujem vremenu kada će pandemija prestati i kada će društveni i kulturni angažman ponovo imati središnju ulogu u našim životima. Vreme je vratiti se dobroj, staroj normali.

Jahel Vilan, ambasador Izraela u Srbiji

Uprkos svim očiglednim razlozima za mene će 2020. godina ostati upamćena pre svega po mom dolasku u Beograd kako bih nastavio da jačam važne veze između Srbije i Izraela. Takođe, godinu za nama ću pamtiti pozitivno zbog Avramovog sporazuma između Izraela i Ujedinjenih Arapskih Emirata i Bahreina, i obnavljanja naših odnosa sa Marokom, koji su usledili, a koji su važni koraci napred u našim odnosima sa arapskim svetom. Kraj godine, takođe, donosi nam određeni optimizam u vezi sa vakcinama protiv kovida 19, koje se u mojoj zemlji već uveliko koriste i uveren sam da ćemo u narednoj godini pobediti pandemiju širom sveta.

Takođe, radujem se 2021. zbog preseljenju ambasade Srbije u Jerusalim i proslavi 30. godišnjice obnavljanja diplomatskih odnosa između naše dve zemlje. Stoga sam siguran da će ovo biti sjajna godina, bez sumnje, mnogo, mnogo bolja od one koja se završava.

Jan Lundin, ambasador Švedske u Srbiji

Pandemija će za mene biti glavno sećanje na 2020. Ne sećam se da je nešto više promenilo život za mene lično i poslovno, jer je ideja o diplomatiji i poverljivim razgovorima preko video-sastanaka dugoročno iluzorna. Indikativna, i za mene jedina pozitivna posledica pandemije je da mi je u toku poslednjih devet meseci rejting kao „cugeraša“ u šahu na internetu naglo skočio. 2021. ipak očekujem da će se normalizovati rad, a možda i putovanja, i da će se ponovo igrati „pravi“ šah, gde su igrači u istoj sobi.

Milorad Pupovac, predsednik Srpskog narodnog vijeća i Samostalne demokratske srpske stranke

Ova 2020. godina će definitivno biti pamćena po pandemiji kovida 19 koja je odredila i privatne i javne živote svih nas, unela mnogo više nesigurnosti i ograničila dobar deo naših aktivnosti i promenila način na koji smo radili i na koji sada radimo. Akcenat smo stavili na solidarnost i pojačali humanitarne aktivnosti i one koje bi trebale pojačati osećaj sigurnosti među ljudima. Na političkom planu, 2020. je označila formiranje nove koalicijske vlade koja je posle dugo vremena dobila članove iz redova SDSS i to potpredsednika i na nizu drugih za srpsku zajednicu relevantnih mesta u ministarstvima i vladinim agencijama. To je bila godina u kojoj su donesene neke značajne odluke za političke odnose i život između Hrvata i Srba i odnose dve zemlje, a koje se tiču obnove poverenja i promene načina komemorativnih praksi i politika sećanja.

Ciljevi u 2021. su izgradnja kulturnih centara srpske zajednice u Hrvatskoj. Posle Vukovara, na redu su Zagreb, Rijeka, Knin i Glina ne samo za te gradove, već za cela područja. Naravno i u nekim manjim opštinama i sredinama kao što su Okučani, Slatina, Donji Lapac, Udbina. Radićemo na jačanju obrazovanja mladih srpske zajednice i na novoj generaciji medija kojima ćemo obogatiti medijsku prezentaciju i aktivnosti.

Ivana Rašić – Sajsi MC, reperka

Početak 2020. sam otvorila pesmom: „Ide spas“, da bi se samo par nedelja kasnije desila korona. To mi je baš bila zanimljiva šamarčina na poetskom nivou. Zatim sam izbacila pesmu „Punani“, koja je obeležila proleće, i na leto je izašlo „Yugo dete“. Znači, cele godina sam pokušavala da radim i izbacujem pesme da ne bih poludela, jer nastupa nije bilo. Nisam smela da prestanem sa aktivnošću, koliko god to bilo efemerno, u situaciji kao što je pandemija. Bilo bi naivno i glupo da očekujem da se sve vrati na fabrička podešavanja na koji smo navikli, al eto, aj da želimo jako to, pa možda i dođemo dopola.

Vladimir Gajić, advokat

Nažalost saznanje da verovatno više nećemo živeti u svetu na koji smo navikli. Demokratija je kao vrednost ugrožena globalno, pogotovu tamo gde se verovalo da je nepromenljiva vrednost. Nama u Srbiji će te promene lakše da padnu jer mi nismo ni navikli na demokratsko društvo. U 2021. godini očekujem dalju distrofiju demokratije i osnovnih ljudskih prava. U Srbiji biće to lošija godina nego prethodna pre svega ekonomski. Naravno, nadam se da neću biti u pravu. Sloboda traži ljude… to je moj moto!

Branislav Grubački Guta, predsednik Novog Optimizma

Kod mene je lično 2020. u neposrednoj vezi sa permanentnim društvenim delovanjem. Ove godine sam i pored korone, krajem septembra uspeo da organizujem i sastavim veliku skupštinu Novog Optimizma i da se na njoj donese Manifest koji je proglasio Novi mandat optimizma.

Taj sastav je izabrao UO, potpisao protokole o saradnji sa najznačjnijim medijskim i društvenim akterima i doneo za mene vrlo važnu odluku, da naša tradicionalna nagrada Dobar primer od sledeće godine nosi naziv Povelja ‘Dušan Mitrović’ za dobar primer Novog Optimizma, u čast osnivača i direktora lista Danas koji nas je napustio krajem oktobra.

Igor Blažević Blaža, muzičar

Srećna Nova godina uz dugo čekanu vakcinu od Fajzera, nadajmo se da nećemo završiti u specijalnoj bolnici u ulici Teodora Drajzera! Neka vam se ispuni svaka želja, a ja vam nazdravljam sa pićem sa ukusom hmelja!

Marko Vidojković, pisac

Proteklu godinu ću pamtiti po smrtonosnoj pandemiji, za razliku od onih koji će je pamtiti po lažnoj pandemiji i smrtonosnim 5g talasima. U 2021. očekujem da Bajdenova administracija pomogne građanima Srbije u rušenju Vučićeve diktature, pošto sami to ne umemo.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari