Moćnik iz senke 1Foto: Foto: Fonet/Aleksandar Levajković

U Sloveniji nijedan važniji posao ne može da se obavi, a da u njega ne umeša prste čovek, koji je već 15 godina najvažniji igrač u paradržavnom zakulisju, a u političkim i privrednim krugovima teško da bismo našli nekoga ko se ne bi „nakostrešio“ na pomen imena Borut Jamnik.

Za njega kažu da je kralj, ali istovremeno i grobar, slovenačke privrede. Povremeno se malo pritaji, ali niko ne veruje da ikad miruje i da ne pruža pipke prema svemu što, na ovaj ili onaj način, zadire u njegovu interesnu sferu, koja je veoma široka, s obzirom na to da preko svoje uticajne mreže povezivanja želi da kontroliše banke, osiguravajuća društva, energetiku i telekomunikacije. O tome svedoče i njegovi najnoviji potezi, gde pomoću dve decenije promišljeno stvaranih „poslovnih prijateljstava“, a zarad sopstvenih interesa, na svaki način sprečava da AIK banka Miodraga Kostića preuzme Gorenjsku banku. Pritom ne bira sredstva, ne libeći se da sistematično degradira srpskog biznismena. Intenzivno iskorišćava slovenačka preduzeća iz kruga svog uticaja, na čelu sa Telekomom Slovenija, čiji je do nedavno bio nadzornik, dok ga nije smenila Cerarova vlada. Ali on je očigledno sačuvao dovoljno ličnog uticaja, pa pomoću siol.net, koji je vlasništvu Telekoma, permanentno plasira izmišljene pričice u vezi sa Kostićem i njegovom ponudom za preuzimanje Gorenjske banke. Pritom ne treba zanemariti činjenicu da ovu banku žele da dobiju i Telekom i društvo Kolektor, koje, između ostalog, u stopostotnom vlasništvu ima slovenačku novinsku kuću Delo.

Oko kupovine Gorenjske banke se, inače, već duže vreme podiže dosta prašine, a samo bi naivni poverovali da iza toga ne stoji duga ruka Boruta Jamnika. Nedavno su deoničari Save holdinga, koja je većinski vlasnik Gorenjske banke, odobrili prodaju 55 odsto udela banke srpskom biznismenu Kostiću i njegovoj AIK banci, i to po ceni od 289 evra po deonici, odnosno za ukupno 80 miliona evra. Ovakav rasplet ne ide u prilog Jamniku, koji zbog očuvanja svojih poslova ima planove sa Gorenjskom bankom. Zato se veoma trudi da spreči kupovinu i zato bi, između ostalog, na svaki način hteo da postavi za predsednika uprave Gorenjske banke svog čoveka – Aleša Aberšeka, koji sada sedi u upravi „Jamnikovog“ Telekoma. Činjenica je da Telekom u Gorenjskoj banci ima 1,7 odsto deonica sa pravom glasa, baš kao što je nesporno da je AIK banka, prošle godine, ušla u vlasničku strukturu Gorenjske banke sa dokapitalizacijom od 12,3 miliona evra i sa udelom od 14 odsto postala drugi najveći deoničar. Poznavaoci zakulisnih radnji pitaju ko bi mogao da spreči Jamnika da tako beskompromisno gazi po slovenačkoj privredi i da prestane da joj nanosi štetu. U tom kontekstu pominju se i njegove velike „zasluge“ i za blokiranje imenovanja Dušana Zorka za člana uprave SDH, koji je bio 14 godina na čelu uprave Pivovarne Laško i koji je uspešno obavio udruživanje sa pivarom Union , ali i za ostavku i članice SDH Nade Drobne Popovič.

Jamnik je, uz pomoć web portala siol.net, „režirao“ i najnoviju epizodu sa Novom ljubljanskom bankom (NLB). Na tom portalu nedavno je objavljen članak u kojem se oštro napada predsednik uprave NLB Blaž Brodnjak, koji je optužen da je „zabio nož u leđa“ sopstvenoj državi, jer je propustio jedinstvenu priliku da Hrvatsku pritera uza zid kod pitanja tužbi protiv NLB. Prema pisanju portala, sve poluge drži uprava NLB pod Brodnjakovim vođstvom, koja tu prednost nije iskoristila. Navode da je slovenački politički vrh odlučio da spasavanje Agrokora, najvećeg vlasnika Merkatora, pretvori u političko pitanje između Slovenije i Hrvatske, čime bi Slovenija dobila mogućnost da izvrši pritisak na južnog suseda, što bi moglo da utiče na rešavanje tužbi, odnosno presuda, kojima Hrvatska već nekoliko meseci pritiska NLB. Portal piše da je planove slovenačke politike sahranio upravo šef NLB-a. Međutim, širi pogled otvara drugačiju sliku, odnosno postaje očigledno da se Jamnik usmerio na Brodnjaka. Ali, zašto ponašanje banke smeta Jamniku? Jednostavno zato što je NLB sprečila divlju zaplenu i preuzimanje Merkatora, a u pozadini se, zapravo, kriju ambicije Jamnika u vezi sa Merkatorom. Za promenu vlasništva Merkatora, odnosno njegovo preseljenje pod okrilje Novog Agrokora, u Zagrebu moraju da dobiju saglasnost banaka koje imaju u vlasništvu većinu Merkatorovog duga, a jedna od ključnih banaka poverilaca je NLB, što znači da od NLB-a zavisi i uspeh sanacijskog plana za Agrokor. „Jamnikov“ portal piše da su u krugovima ministarstva za finansije i Slovenačkog državnog holdinga (SDH) skloni ideji da upravi NLB-a zabrane izdavanje saglasnosti za promenu vlasništva Merkatora, sve dok se pre toga ne reši pitanje hrvatskih presuda odnosno tužbi. Uprkos tome, uprava NLB-a je dala saglasnost za promenu vlasništva Merkatora (engl. waiver). Jamniku, očigledno, ovakav rasplet nije po volji jer ima drugačije planove, prema kojima bi u pozadini trebalo da bude spreman američki finansijski fond York, koji bi jeftino otkupio potraživanja Merkatora. To bi se dogodilo kad ne bi bilo saglasnosti uprave NLB-a, jer bi Merkator ostao deo stečajne mase „starog“ Agrokora pa bi došlo do diskontne prodaje potraživanja. Tako bi Merkator bio prepušten na milost i nemilost Jamniku i njegovoj prizemnoj preduzetničkoj ideji zajedno sa novim kupcem po njegovom ukusu.

Imajući sve to u vidu logično se nameće pitanje otkud Jamniku toliki uticaj i moć? Činjenica je da je reč o izuzetno ambicioznom čoveku, koji je karijeru gradio u skladu sa svojim matematičkim obrazovanjem – hladno proračunato. Mnogi koji ga poznaju smatraju da nije dobro da mu se bilo ko zameri, odnosno da mu stane na žulj. A žuljeva ima dosta, s obzirom na njegov veliki apetit, zbog čega godinama, lukavo i planski, ispreda svoju socijalnu mrežu. Ko je u stvari čovek, kojeg protivnici već godinama, manje više neuspešno, žele da uklone, odnosno da oslabe njegov uticaj, što je do sada pošlo za rukom samo vladi Janeza Janše. Godine 2011. Jamnik je, izgleda, odlučio da ga više niko neće smeniti, i maestralno je iskoristio šansu tokom transformacije Kapitalske družbe, tako što se prilikom osnivanja ćerke-društva Modra zavarovalnica „zabarikadirao“ na poziciji predsednika uprave. Obrazac po kojem Jamnik funkcioniše jeste saradnja sa ljudima koji su svoju karijeru bazirali na različitim funkcijama upravljanja državnom imovinom (Razvojni sklad, Agencija za privatizaciju, Kad, Sod, SDH), pri čemu je za većinu njih karakteristično da su nepoznati široj javnosti, zatim da su rezultati njihovog rada uglavnom negativni za preduzeća i stanovništvo i da su privatno stekli veliko materijalno bogatstvo i preuzeli uzde tako da ni vlada ni parlament ne mogu lako da ih zamene. Zanimljiva je Jamnikova opsesija nadzornim odborima, kojih se nije odrekao ni u vreme, kad je u periodu Janševe vlade bio degradiran u Maribor, u Probanku, gde je obavljao funkciju savetnika uprave i kasnije člana uprave. U tom periodu on je zauzeo dva mesta u nadzornim odborima društava, koje je vlasnički kontrolisala ekipa okupljena oko mreže Probanke – Swaty (u Mariboru) i Comet (u Zrečama). Pri povratku u Kad (2008. godine) ponovo je iskoristio svoj formalni uticaj i relativno brzo se rehabilitovao. Poznavaoci lika i dela Boruta Jamnika tvrde da njegova opsesija nadzornim odborima odgovara njegovoj filozofiji i karakteru. Bez vidljivih poslovnih uspeha na menadžerskim funkcijama, Jamnik sve vreme izbegava neposrednu odgovornost za rukovođenje, a time i za rezultate, dok istovremeno usavršava sistem nadzora i usmeravanja uprava preko nadzornih odbora. Ovo mu odgovara i zbog delovanja iz senke, koje odgovara njegovoj ličnosti. Svakako će biti zanimljivo videti, šta će se u narednim mesecima, posle izbora, dešavati unutar „Jamnikove mreže“.

Autor je savetnik za ekonomska pitanja

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari