Tragom izjave predsednika Srbije: Nema dece jer ovde nema perspektive 1Foto: FoNet/ Instagram predsednika Srbije

Kao eho, na društvenim mrežama i među “ženskim” organizacijama razlila se izjava predsednika Aleksandra Vučića za skupštinskom govornicom od pre nekoliko dana da za fabrike koje se otvaraju neće biti radne snage jer se u Srbiji ne rađa dovoljno dece.

„Ne znam koliko treba da platimo da bi neko imao dete. Ako treba to da radimo, uradićemo”, rekao je.

Predsednik se čudi što žene ne rađaju dovoljno za njegove planove sa povlašćenim stranim investitorima, i to u zemlji gde su roditelji prinuđeni da rade po dva posla kako bi porodica preživela, gde inspekcije ne reaguju na žalbe radnika koje poslodavci mobinguju a deca se leče apelima i SMS porukama.

Ulje na vatru dodao je dan kasnije, gostujući na TV Pančevo, gde je poručio da će „deca morati da nauče da rade ili u fabrikama ili u njivi“, a potom objasnio “da će deca u školama morati dva sata dnevno da rade, da budu pripremljeni za posao, da ranije odlaze od roditelja i da budu spremni da rade ili u fabrikama, ili u njivi, ili bilo gde, ali moraće da nauče da rade”.

Tako on vidi budućnost naše dece, iako roditeljima budućnost sa opisanim dijapazonom radnih mesta nije baš najprivlačnija.

– Molimo predsednika da prestane da plaća žene da rađaju decu. Mi ne treba da rađamo da bi nam se deca zapošljavala kao jeftina radna snaga, već nam treba takvo okruženje u kome postoji perspektiva da će moći i nešto više, bar da imaju šansu da rade neke bolje plaćene poslove i u IT sektoru i drugim oblastima, gde bi se videlo da čitavo naše okruženje ide u pravcu razvoja. To što ne vidimo takvu perspektivu, više utiče na smanjenu stopu nataliteta nego primanja – kaže za Danas Jasmina Mihnjak sa portala “Bebac”.

Dodaje da nije sve u novcu, već da je za rađanje potrebno bezbrižno, sigurno okruženje, da možemo da se oslonimo na državu onda kada nam je najpotrebnije.

– Kod nas u takvim periodima država pada na ispitu. I sapliće nas na svakoj stepenici roditeljstva, od odlaska u porodilište do toga da nam se umanjuje zarada na porodiljskom odsustvu. Džabe je ta ponuda stimulativnog novca koju mi čujemo kao “rađaj, rađaj” i “platićemo ti da rađaš” a da sa druge strane nemamo to što nam sleduje na osnovu našeg rada i plaćenih poreza i doprinosa. Zato stvarno tražimo da predsednik prestane da nas moli, nego da stvara okruženje koje će biti sigurno i zdravo za našu decu – kaže Mihnjak.

Sonja Avlijaš, istraživačica programa “Marija Kiri” na Ekonomskom fakultetu, kaže da je izjava predsednika autokratski pokušaj preuzimanja kontrole nad društvom.

– Kao da je svrha društva da proizvodi ekonomski rast, a poenta je da ekonomski rast treba da proizvodi kvalitet života za ljude koji tu žive. Kao da je došlo do zamene teza, čitava priča je okrenuta naopako, a svodi se na dilemu da li ekonomski rast služi nama građanima ili mi služimo ekonomskom rastu koji onda nekom trećem, nekoj eliti, daje benefite. Generalno celo čovečanstvo a pogotovo mi ovde, ulazimo u problem da ne možemo da privučemo neku drugu radnu snagu dok razvijene zemlje mogu da privuku nas. Mislim da mi sada ulazimo u fazu kada političare hvata panika jer shvataju da te projekte koje su zamislili neće moći da sprovedu, nema ljudi koji će da rade. Mi sada već nemamo vozače autobusa, taksiste, konobare… Mogu da pokušaju neke autokratske metode, kao prisilu da se deca rađaju, da bi radile neke fabrike ali to onda počinje da poprima odlike robovlasničkog društva – kaže Avlijaš.

Dodaje da bi moralo da dođe do nekih promena, da će političari morati da obraćaju pažnju na širi kvalitet uslova života koji nude ljudima kako ne bi imali potrebe da emigriraju.

– Sada mnogo više računa treba da se vodi o kvalitetu radnih mesta, nije dovoljan kvantitet, jer nismo više u fazi velike nezaposlenosti. Ljudi imaju mnogo više opcija, da li je to internet, odlazak na sezonski ili trajni rad vani. Mislim da je Vučićeva izjava samo očajnički, autokratski pokušaj kao da ljudi treba da budu sluge, robovi ekonomskog rasta umesto da to služi njihovom boljem životu – naglašava Avlijaš.

Građani Srbije odlaze u zemlje regiona

– Došlo je do velikih promena na tržištima rada širom istočne i jugoistočne Evrope zato što sada zemlje gde je bila velika nezaposlenost i jako mnogo ljudi koji nisu imali gde da rade, sada ulaze u problem nedostatka radne snage. To se već desilo u Hrvatskoj i Mađarskoj, ali mi već ulazimo u tu fazu jer su te zemlje iz regiona počele da apsorbuju našu radnu snagu. Mnogi su već počeli da rade za strance preko interneta, tako da sada imamo apsurd da je ranije bila svrha države da stimuliše privredni rast da bi stvarala radna mesta a sada nema čime da ta radna mesta popuni – kaže Sonja Avlijaš i dodaje da iz Srbije najviše ljudi odlazi za Nemačku, a odmah potom su zemlje iz okruženja, Hrvatska, Slovenija, Mađarska koje nude neke bolje uslove života.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari